To je kao... moje mišljenje čovječe.

Ne znam koliko sa slažem s njim.

22.09.2016.

Ma zajebi demokratiju...

...i slobodu. Zajebi ljudska prava. Kome to dati, kriminalcima, monstrumima, gladežima i papcima na jednoj strani, i sroljama, kukavicama, ovcama i slinama na drugoj. Ja na moju veliku žalost pripadam ovoj drugoj skupini. Da ne budem pogrešno shvaćen, nikako ne želim pripadati ni prvoj. Ja bih htio da sam u posebnoj kategoriji za koju sumnjam da uopšte postoji u materijalnom svijetu. Jadan je postotak pravih ljudi među nama, a evo sam suzbio realni cinizam koliko sam mogao da dozvolim da ih ima pet-šest. Šta me je to sad spopalo? Kriminal! Generalno i u svakom obliku, ali u ovom trenutku mislim na sitni kriminal kojim se bave jalijaši, narkomani i slični likovi - demoni nižeg nivoa. Govorim o čudovištima koja su spremna napasti staricu i baciti je pod noge da joj otmu ceker, a tek nakit. Govorim o kretenima koji će djetetu nanijeti tešku traumu da bi mu oteo mobitel. Predatora je u prirodi uvijek manje nego plijena, ali vladaju srcima i umovima. Tako je i među ljudima. Kriminalci vladaju. Oni su prelomili i prihvatili rizik odlaska u zatvor. Mnogi od njih na to gledaju kao na trening za život koji su odabrali. Neću reći da im je nametnut. Nametnuto je čovjeku svašta nešto u životu, ali je isključivo njihov izbor šta će s tim napraviti. Naravno, čovjeku su nametnuti i geni predatora i priznajem da se s tim teško izboriti. I ko će riješiti problem i zaštititi stado ovaca što bleje i pasu unaokolo, dok se vukovi šunjaju? Policija? Beskorisna. Potpuno, sveobuhvatno i očigledno 100% beskorisna. Bio sam žrtva kriminala više puta, kao i prijatelji i rodbina. Nikome od nas policija nije ama baš ništa pomogla u takvim situacijama. Nula, ništica, samo su nam traćili vrijeme uzimajući izjave, vršeći uviđaje i pišući zabilješke. Nekima je susret s policijom nakon pretrpljenog zločina nanosio još veće traume. Ja kao građanin, a uvjeren sam da govorim u ime velikog broja meni sličnih ovaca, ne osjećam ni nanosekundu zaštite koju bi policija trebala da mi pruža. Osjećam samo strah od policije, jer jedino ih se mi ovce bojimo - na drumu, na graničnim prelazima, pri ispitivanju ako me nedužnog za nešto sumnjiče itd. Možda policija ipak nešto znači i možda bi stvari bile mnogo gore bez policije, ali to je jedno klimavo možda, a i da je čvrsto ne znači mi mnogo. Dakle, uz uvažavanje i izvinjenje valjanim pojedincima, ako ih ima, poserem se na policiju kao službu. Jedina svrha kojoj zaista služe je štićenje političara i moćnika. Znači od policije nema ništa. Ko bi drugi mogao riješiti problem? Superheroji? Da, oni bi bili savršen izbor, samo da nije dva zajebana problema. Prvo, čim se jedan superheroj pojavi, pojavi se i neki super negativac koji mu oduzme svo vrijeme koje bi mogao pametno utrošiti na suzbijanje normalnog ljudskog kriminala. Drugi, još teži problem je taj što su superheroji tako rijetki da ni jedan jedini ne postoji. Koje još rješenje, onako realno, možemo osmisliti? Da negdje, u nekoj laboratoriji, u nekom podrumu, neki štreber izumi zraku koju će ispaliti u svim pravcima i smjerovima i koja će izbrisati svaki trag ovce u ljudima, svu kukavnost i paralizu, tako da više neće trpiti nikakva sranja ni od koga, po bilo koju cijenu. I ne samo to već će bez oklijevanja priskakati u pomoć bližnjem, ponovo bez obzira na rizik i cijenu takvog postupka. Ako je bilo dosta preseravanja, da vidimo koje je stvarno rješenje: Zajebi slobodu i demokratiju i ljudska prava. Neka najmoćniji od nas uspostavi diktaturu. Ovce će se bez problema pokoriti, a lavovi, vukovi i ostali predatori će malo više otpora pružiti, ali će biti polomljeni jer najjači će doći na vrh i uspostaviti red. Tada će svaki drot na ulici biti Murga i svi ćemo strahovati od njega, ali ćemo također znati da nam može pružiti stvarnu zaštitu ako nam zatreba i kad ponovo počne pedagoško trehanje od stanični zid, odbijanje bubrega i pretvaranje kriminalaca u invalide, bit će više reda. Radije ću su bojati samo policije, nego policije i svake protuve koja mi može stati na put. Dok se ne popravimo uz pomoć štreberove zrake, ne zaslužujemo mi nikakvu slobodu, nikakva ljudska prava, nikakvu demokratiju. Nismo ih vrijedni. Jedna od najodvratnijih političarskih floskula je kad počnu trubiti o tome kako narodu treba dati život koji zaslužuju, kao da je narod smaragd dragocijeni. Kakvo odvratno ulizivanje i kakva blesava situacija - oni se ulizuju nama grupno, da bi se kasnije mi ulizivali njima i grupno i pojedinačno. Teško mi je trpiti sve ovo i potražit ću pomoć u alkoholu. Nazdravljam nam stoci smrdljivoj. Kako bih volio da sam ja bar malo bolji od vas, ali avaj, isto govno.

To je kao... moje mišljenje čovječe.
<< 09/2016 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
252627282930

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
12174

Powered by Blogger.ba