To je kao... moje mišljenje čovječe.

Ne znam koliko sa slažem s njim.

04.10.2016.

Majmun ispaljen u svemir

Zašto se u ovom gradu - Sarajevu ne urade stvari koje treba uraditi? Koje stvari? Naprimjer, sanacija vodovodne mreže da više ne bude restrikcija u snabdijevanju, ili rješenje problema sa psima lutalicama, ili pak obnova dijelova grada koji su još uvijek u ruševinama kao posljedica rata. Odgovor: nema paaara. Sve to uistinu mnogo košta i ova država jednostavno nema novca za sve to. Međutim, mnogi troškovi bi se mogli značajno smanjiti kada bi bar radna snaga bila besplatna, tj. kada bi ljudi dobrovoljno, bez naknade radili na mnogim projektima. Sjetite se omladinskih radnih akcija. Pa u gradu još uvijek imamo ulicu koja se zove Omladinskih radnih brigada. Ali ne, neće niko više ni da pr'ne ako ga masno ne plate, da ne govorimo o nekom ozbiljnom žrtvovanju za opće dobro, za neki viši cilj. Ljudi su demobilisani, a strahovi, sebičnost i pohlepa su dobro nahranjeni. Cinizam je osakatio svaku inicijativu i idealizam. Više nema nikakvih istinskih pokreta. Ovo nije lokalni fenomen. Odnosi se rekao bih na čitavu ljudsku vrstu. Ko zna, možda je ovo dokle možemo dobaciti. Može biti da više ništa značajno nećemo napraviti, niti više ikakav veliki problem riješiti. Možda ćemo nadalje samo blenuti u svoje telefone i ići na frizuru dok ne dođe vrijeme za arhiviranje vrste, da lagano ili nasilno napustimo postojanje. To je taj cinizam, ako ga neko nije prepoznao. Da bi ovo naše društvo bilo bolje, potrebne su svakodnevne žrtve za zajedničko dobro, za dobro bližnjih, za dobro onih koji imaju manje sreće u životu. Ne govorim naravno samo o krajnjoj žrtvi, tj. polaganju vlastitog života za druge. Do tada čovjek može mnogo toga žrtvovati počevši sa malo vlastite udobnosti i vremena. Prva stvar koju treba, ako ne uništiti onda značajno štucovati jeste ova silna jebena sebičnost kojoj smo tako skloni. Prvi korak je shvatiti da niko od nas nije kosmički dragulj čija postojanje je centralna tema Univerzuma. Svi smo mi organsko đubrivo, a saradnja je ono što nas čini posebnim. Elon Musk priprema raketu za Mars, sa ciljem formiranja ljudske kolonije u narednih 50-100 godina. U ovom trenutku bi cijena putovanja po osobi iznosila oko 10 milijardi dolara. Radi se na tome da se cijena spusti na neki razuman nivo. Musk se nada da bi mogla pasti ispod 100 hiljada dolara. Problem je što ljudi koji imaju takve novce nisu skloni žrtvovanju, a put na Mars bi se svakako mogao nazvati žrtvovanjem. Elon Musk je poslovni čovjek, a takve uglavnom vozi želja za profitom. Možda je on drugačiji i ne razmišlja prvenstveno kako zaraditi od ovog projekta. Dakle, ako on i slični nisu spremni ovo finansirati i platiti karte majmunima spremnim na žrtvu, pa ih ispaliti u svemir, sumnjam da ćemo Mars naseliti milionerima sa Zemlje. A da li treba slati ljude na Mars? 100%!!! Bez ikakve sumnje. Prestali smo gledati u svemir. Samo blejimo u telefone i tablete. Opet prozivam telefone. Nemojte me pogrešno shvatiti, telefoni kao i mnogi drugi oklevetani elementi civilizacije nisu problem. Čak štavište, telefoni su fenomenalni, ali problem može biti šta radimo s njima. Ako ti je telefon prepun debilnih aplikacija za kreveljenje, te gluposti sa Instagrama i Facebooka i to je sve za šta ga koristiš, a koristiš ga 5 sati dnevno, onda se možemo javiti Hjustonu da imamo problem. Svi odmah da instaliraju Google-ovu Sky Map aplikaciju! Ako ćemo kao vrsta ići dalje moramo se početi lagano ispaljivati u svemir. Ako ćemo odbaciti cinizam i nihilizam, svemir je glavna sljedeća destinacija. Kada se nešto započne, onda se lakše rješavaju i otkrivaju problemi povezani sa tom aktivnošću, a problemi su ogromni samo do Marsa, a tek na međuzvjezdanim rutama. Lako je moguće da nećemo uspjeti, ali to nas ni prije nije zaustavljalo. Neko će se morati žrtvovati.

To je kao... moje mišljenje čovječe.
<< 10/2016 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
3031

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
12174

Powered by Blogger.ba