To je kao... moje mišljenje čovječe.

Ne znam koliko sa slažem s njim.

13.10.2016.

U zemlji sreće

Nećemo pretjerivati i nećemo ovu zemlju zamišljati kao mjesto puno euforično sretnih ljudi, ali evo dozvolimo povremene euforije, jednom sedmično. Ostatak vremena ljudi su jednostavno duboko zadovoljni životom svo vrijeme svojih života. Napomena, ne govorim o zemlji čiji BDP je, ne znam, 200 hiljada dolara, nema zagađenja i nikome ništa ne manjka u materijalnom pogledu, a bolest i bol su eliminisani. Ma zapravo može, govorim baš o takvoj zemlji, premda to nisu obavezni preduvjeti za sreću. Sreća počinje sa očekivanjima. I sad imamo te ljude duboko sretne, zadovoljne, bez ikakve tjeskobe, brige, tuge, bijesa, zavisti, gađenja, straha i bola. Ništa im ne smeta, ni prdež, ni buka, ni loše vrijeme. Moguće je da bi moj komentar nakon pola sata s njima bio: "Ja čudnih budala!" Sve naše muke i boli dio su našeg ukupnog bića koji nam daje smisao. Premda, cijeli život bjesomučno bježimo od takvih stanja i osjećanja, sastavni i nedjeljivi su dio nas. Ne bismo sebe prepoznali bez njih. Šta bi nam bez njih značila osjećanja na drugom kraju emocionalnog spektruma? Kako naši zamišljeni ljudi iz zemlje sreće prepoznaju svoju sreću i da li uopšte postoji sreća bez jada i čemera? Kao što se u filmu Matrix agent Smith žali Morpheusu kako su pokušali od Matrixa napraviti savršeni svijet za ljude u kojem bi svi bili sretni, ali niko nije htio prihvatiti program. "Ljudski primitivni cerebrum se stalno budio. Čitave žetve su izgubljene." Treba pogledati Matrix da se razumije ova referenca. Agent Smith zaključuje da ljudi svoje čitavo postojanje zasnivaju na patnji. To je veoma istinito. Evolucija i majka priroda su nas kroz cjelokupnu istoriju podvrgavali patnji. Ona je uvijek bila prisutan i snažan faktor u okruženju u kojem smo živjeli, a šta je drugo evolucija nego prilagođavanje okruženju. Prema tome, prihvatimo svoje probleme, priglimo ih. Bez njih ne znamo da smo živi. Oni su nas stvorili. Možda je smisao postojanja rješavanje problema, trpljenje patnje i stalna borba sa elementima. To emocionalno osciliranje duž ose sreće/patnje čini suštinu i smisao našeg života. Kada zagrlim svoju ženu i djecu, predivno osjećanje koje me tada preplavi pojačano je višestruko znanjem da je to kratki prolazni momenat koji nestaje, a da i već tako kratka i nepostojana idila koju uživamo može biti skršena nevjerovatnom lakoćom, djelovanjem bilo kojeg od gomile mogućih uzročnika. Jesam li ovo upravo na čudan način sebi, a nadam se i tebi, izdejstvovao kap utjehe. Možda. Idem u krpe.

To je kao... moje mišljenje čovječe.
<< 10/2016 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
3031

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
12141

Powered by Blogger.ba