To je kao... moje mišljenje čovječe.

Ne znam koliko sa slažem s njim.

03.12.2016.

Testovi inteligencije

Svi ste vjerujem nekada naišli na test inteligencije koji u startu kaže: "Ovo ne može riješiti 99% osoblja planete". Ili na crtež koji je teško raspoznati kao nešto konkretno, a to k'o biva može samo 1% stanovništva. Ili sam teški hadžo, kreativan, pronicav, oštrouman, logičan i perceptivan ili nešto nije u redu sa postotcima u takvim testovima. Ja uvijek ispadnem onaj što vidi ili skonta ono što 99% ljudi ne može. Zanimljivo da je isti slučaj za svakoga koga znam. Dakle, ne samo da sam ja intelektualni gigant, već su i svi oko mene isti takvi. Moje društvo i ja smo prava intelektualna elita. Šteta što ne vladamo svijetom. Još nisam naišao na test inteligencije koji bi mi rekao da sam ograničene pameti, ili da sam deblo glupavo lišeno bilo kakve iskre sinaptičke. Ne uvijek sam visoko inteligentan, a to što se ova moja silna pamet ne ispoljava u stvarnom svijetu, u interakciji sa ljudima u mom okruženju, objašnjava ranije spomenuta činjenica da su ljudi sa kojim se družim isto tako inteligentni. Onih 99% inferiornih glupana su daleko od nas, tamo negdje, sačinjavaju narodne mase.
Da li je ovo baš tako? Jes' šipak. Testovi su samo laskava preseravanja koja imaju ko zna koji cilj, avaj to ne mogu prokljuviti sa svojim umnim moćima. Možda mi provlače kakvu reklamu, pa odmah nakon što maestralno riješim test i dobijem orden, nesvjesno i ne znajući zašto idem da kupim kokice za mikrovalnu, čips i kolu. S druge strane, svaka čast pravim i istinski teškim testovima koji zaista zahtijevaju intelekutalnu moć kako bi se riješili. No, na takvim nisam ni približno uspješan. Ne želim reći da sam debil, nikako. Smatram da jesam... koju riječ odabrati... bistar, da bistar sam. Ništa posebno, u nekom prosječnom opsegu, vjerovatno nešto iznad apsolutnog prosjeka. Naravno, inteligencija je širok i zeznut pojam i ne bi ga trebalo olako bacakati kroz razgovor. Čovjek se rađa za setom gena koji određuju njegov kapacitet i potencijal za inteligenciju. Postoji svakako maksimum inteligencije koji može doeseći. Čovjek kroz život ostvaruje ovaj potencijal i neko ostane na osnovnim postavkama, dok neko drugi, čitajući, razmišljajući, trenirajući, komunicirajući postigne mnogo više i umjesto mediokriteta i tupana postaje oštrouman lik, mudrac čak. Kad smo kod mudrosti, to je jedan oblik inteligencije. Postoji i analitičnost, logičnost, kombinatorika, kreativnost itd. Možeš biti letva za matematiku i tehniku, ali idu ti jezici, muzika i znaš reći pravu stvar u pravo vrijeme, ili moj omiljeni kontrast: imaš osobu koja je jasno promućurna, duhovita, inteligentna i načitana, a duboko religiozna. Jednostavno suspendira preispitivanje jedne čitave oblasti razmišljanja i tvrdnji i na taj način se intelektualno ograniči. Međutim, kad ovo spominjem, moram ne po prvi put reći da ljudi često kroz religiozni zanos postižu mnogo više nego što bi kroz šest života logičkog razmišljanja i odbacivanja vjerskih laprdanja. U kojem pravcu ćeš se kretati ovisi u velikoj mjeri od gena, ponovo. Geni određuju naše afinitete, ali čovjek ima moć da donosi svjesne odluke koje nisu potpuno usklađene sa genetskim programima, ili koje su čak u potpunoj suprotnosti sa genetskim naredbama, te se može razvijati kako hoće. Možda se čovjek i treba osloniti na religiju i osnovne nagone, gdje će prvo uspostaviti kontrolu nad drugim i dati životu neki smisao iznad jedi, jebi, pišaj, seri, ali bez prevelikog eleboriranja i razmišljanja što bi moglo taj smisao i čitav koncept razjebati i raspuhati k'o prašinu. Za mene je kasno... i za moju djecu vjerujem, ali ko može nek' uživa. Kada bi bog iznenada odlučio da se pojavi i dokaže svoje postojanje, svakako bih bio zainteresiran, ali moj pogled na život i svijet se ne bi pretjerano izmijenio. Samo bih u njega inkorporirao starog prdonju. Najbolji dokaz da bog ne postoji, ili bar da ga potpuno zaboli ćuna za nas, jeste činjenica da nam se ne prikazuje. Jedno tako omnipotentno biće bi sigurno posjedovalo kolosalnu sujetu i nikako ne bi moglo provoditi svoje dane krijući se od svojih tvorevina. Uostalom, Daglas Adams se sa bogom mnogo bolje obračunao nego što bih ja ikada mogao. Obratite se njemu. I zašto se tako često vraćam na ovu temu? Religija uopšte nije bila u planu za ovaj tekst. Smanjit ću.

To je kao... moje mišljenje čovječe.
<< 12/2016 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
25262728293031

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
12141

Powered by Blogger.ba