To je kao... moje mišljenje čovječe.

Ne znam koliko sa slažem s njim.

19.06.2017.

Ograničeni kapacitet

Ovako ide stara izreka: "Znanje je krug. Sve oko kruga je neznanje, ili nepoznanica. Što je veće znanje, tj. krug, to je veća njegova kružnica, tj. granica između znanja i neznanja. Dakle, što više znamo to spoznajemo sve veće neznanje." Postoji li kraj neznanju? Da li je ograničena površina izvan kruga? Da li će u jednom trenutku krug popuniti svu raspoloživu površinu?
Međutim, to nije pravo pitanje, bar ne u ovom trenutku. Pravo pitanje je postoji li ograničenje kruga. Strah je u tome da se krug može širiti do određene tačke i gotovo, ne može dalje bez obzira koliko još ostaje površine na raspolaganju izvan kruga. Taj strah je opravdan, jer mi ovakvi kakvi smo imamo svoja ograničenja. Ograničeno je koliko toga možemo skontati i bez ozbiljnog unaprjeđenja svojih kapaciteta ne možemo ići dalje. Meni to ponekad mnogo smeta. Ne uvijek, jer život teče, a ja jedem, radim, serem, zauzet sam. No, ponekad, kada se mentalno angažiram na bilo kakvom teškom problemu i očigledno udaram u zid, znajući da iza zida leži rješenje, ali ja ne mogu doći do njega, ne'm'š možeš dalje od zida, tada pomalo popizdim na sebe, na roditelje koji mi nisu dali kvalitetnije genetsko nasljeđe, na komšiju što je sad naš'o da burgija i kači umjetnine po zidovima dok ja rješavam esencijalna pitanja. Da li je Ajnštajn imao iste tegobe, jer premda je on bio iznad skoro svakoga po mentalnim moćima, svakako daleko iznad mene, ni on nije mogao sve skontati? Ja mislim da je njemu bilo daleko teže nego meni, jer dok se meni ovo osjećanje javlja povremeno, njemu je bilo konstanta. On se nije mogao ni pošteno posrati a da ne razmišlja o tajnama postojanja. Pronađite na Internetu fotografiju njegovog radnog kabineta uslikanu neposredno nakon smrti. To je bio čovjek na ivici nervnog sloma. Do zadnjeg daha je pokušavao, ali nije uspio u potpunosti spoznati božji um. Naravno da nije, zato što je i on bio ograničen. Koji levat. S druge strane, šta bi on onakav da nije bio ograničen i da je sve skontao u tridesetpetoj godini života? Da li bi mu bilo dovoljno da ostatak svojih dana provede soleći pamet svima oko sebe, pijuckajući martini i svirajući violinu, ili bi jednostavno uživao u svježem povjetarcu i pejzažu?
Što se mene tiče, ja se polomih da skontam neke zvrčke koje su ljudi smislili. Treniram programiranje i pokušavam na napravim jednu Android aplikaciju i na gazilion problema nailazim. Pa onda nešto skontam, samo da bi mi pobjeglo sat kasnije. Šta još ne mogu savladati? Višu matematiku. Nešto sam tu nekada znao, ali danas su to španska sela. Kakva španska, madagaskarska sela. Rubikovu kocku mogu samo blijedo gledati. Ima naravno i drugih znanja i vještina koje ne posjedujem i ne mogu savladati. Uvijek sam tvrdio da je inteligencija, iliti pamet, sposobnost da se fukusiraš na problem i iznalazak rješenja. Jedan od ključnih poteza u tome je da zanemariš svu bijelu buku i sve što ti odvraća pažnju u tome. Ironično je da jedna stvar koja to može omogućiti, dok u isto vrijeme otupljuje um, jeste alkohol.
Alkohol, alkohol, to je prava stvar, ko ne voli alkohol nije normalan! Alkohol je stari prijatelj. Nije on svima prijatelj, kao što ni ti ni ja nismo svima prijatelji. Nekome se pravi da je prijatelj, pa ga onda uništi. Meni je dobar skroz. Ne dozvoljava mi da se uništim njime - tri pive popijem i meni je odmah muka i ne pije mi se više. Oslobađa me i ne vuče me za rukav - mogu provesti produžene periode da ne okusim alkohol - jednom sam čak pola sata izdržao. Šalim se. Nemoj pit' kad ti škodi, to sam uvijek govorio. Mora se svako prepoznati. Dosta naprđivanja za danas. Vraćam se umnom radu.

To je kao... moje mišljenje čovječe.
<< 06/2017 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
252627282930

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
12174

Powered by Blogger.ba