To je kao... moje mišljenje čovječe.

Ne znam koliko sa slažem s njim.

03.10.2017.

Pravilno razmišljanje

Tačne informacije su nam često nedostupne. Informacije o bilo čemu, o aktuelnim zbivanjima, o naučnim i filozofskim pitanjima, kao i o istoriji. U situacijama kada nismo u stanju jasno donijeti sud o pitanjima sa kojima se suočavamo, bar ne objektivan sud na osnovu jasnih i provjerljivih dokaza, jedino što nam preostaje na raspolaganju je pravilno razmišljanje. Prvo pravilo pravilnog razmišljanja je razdvajati ideje u okviru prezentiranog paketa ideja i tvrdnji, te ih pojedinačno razmatrati, naravno u mjeri u kojoj je to moguće učiniti. Drugo pravilo je ne strahovati i bježati od ideja ako se kose sa uvriježenim stavovima i ideologijama društva u kojem živimo, a potkrijepljene su nekim dokazima. Naravno pitanje objektivnog i prihvatljivog dokaza je tema za sebe, a u sivim i maglovitim zonama svaki čovjek individualno odlučuje koji dokazi su vjerodostojni. Ne možemo za sve na svijetu tražiti dokaz jer za to nemamo ni vrijeme niti resurse i neke stvari moramo prihvatati aksiomatski, kao da su već dokazane, te, ponovo, svaki čovjek individualno odlučuje koliko toga će prihvatiti na taj način. Za ovo se okrećemo autoritetima, naučnim, društvenim, vjerskim, a u najranijoj dobi – porodičnim. Treće pravilo je brzo odbaciti ideje koje u svjetlu znanja koje čovjek posjeduje zvuče blesavo, a pri tome se protive raspoloživim dokazima, ili jednostavno ne postoje nikakvi dokazi koji im idu u prilog. Ovdje je vjerovatno prikladno spomenuti teoriju relativnosti i kvantnu mehaniku koje zvuče istinski blesavo, ali su potvrđene bezbrojnim eksperimentima i dokazima, kao i kroz praktične primjene, pa ih mnogi prihvatamo aksiomatski, koliko ih uopšte možemo shvatiti. Četvrto pravilo je ne ukrućivati sistem prihvaćenih ideja i dozvoliti da se mijenjaju i izobličavaju u skladu sa novim dokazima, a ako se pokažu kao pogrešne treba ih u potpunosti napustiti. Vjerujem da postoji još pravila koja su svakako valjana, ali tu ću se zaustaviti sa pravilima i dat ću jedan primjer...
Gledao sam na Youtube-u prezentaciju ili govor, tačnije dvije prezentacije stanovitog Britanca, autora više knjiga, koji se zove Graham Hancock. Prva prezentacije je održana za TED i počinje sa zanimljivom tezom da je rani čovjek možda razvio jezik i svijest kao rezultat susreta sa različitim halucinogenim biljkama. Sa velikom nadom sam sjeo da poslušam i na moje razočarenje, čitav govor se pretvorio u bućkuriš New Age-ovskog trabunjanja o tome kako smo izgubili vezu sa Duhom, kako brutalno silujemo planetu i kako svi trebamo žvakati psihodelične gljive i lijane, bez da je uopšte obradio tezu sa kojom je otvorio govor. Druga prezentacija se odnosi na tezu da je na Zemlji postojala drevna civilizacija koja je posjedovala veliko znanje i moć (čitaj tehnologiju) i koja je uglavnom uništena u poplavama i katastrofama na kraju zadnjeg ledenog doba. U redu, ponovo zanimljivo, a ovaj put je Hancock obradio ovo pitanje i ponudio dokaze za svoju tvrdnju. Dalje Hancock govori o drevnom Egiptu i ovdje se niz naučnih teorija i razmatranja prepliće sa mitovima i legendama koje Hancock posmatra i izlaže na pretjerano doslovan način. U svemu tome je veoma teško razlučiti koje od prezentiranih ideja prihvatiti kao ozbiljnu mogućnost, a koje treba lagano zaboraviti. Na kraju prezentacije naravno ide New Age-ovsko trabunjanje. Šta se može, čovjek je čitav život pušio Marihuanu, a onda je shvatio da mu Ayahuasca (bućkuriš različitih halucinogenih biljaka) govori pravu istinu, pa se na nju prebacio. Hancock je dobar primjer jer čovjek pruža mješavinu ideja od kojih su neke veoma zanimljive i kredibilne, dok su druge dobar vic, a treće su pak sasvim validne, ali upakovane u cirkusku odoru, ili iz njih izvodi blesave zaključke. Mislim, slažem se sa Hancockom da nije dobro što uništavamo Amazoniju, ali smiješne su mi tvrdnje kako to radimo jer smo izgubili vezu sa Duhom Zemlje ili Kosmosa, ili čega li već, da su tu na snazi neke mračne i mistične sile, te da se svi trebamo posvetiti šamanizmu. Ja odavno Kastanedu ozbiljno ne shvatam, pa tako ni Hancockove pričice. Također se ne slažem sa implicitnom tvrdnjom Hancocka i sličnih da smo zalutali kao vrsta, da smo izgubili put i da je neka drevna civilizacija nekoć imala sve ispravne odgovore. Mi jesmo pomalo izgubili vezu s prirodom (čitaj divljinom), no nismo više lovci-sakupljači koji su morali poznavati svaki hir majke prirode i koji su u svrhu opstanka morali intimno poznavati svaku biljku i životinju u svom svijetu. Mi smo homicidalnoj majci prirodi pomalo izmigoljili iz ubilačkih ruku i učinili svoje živote nešto sigurnijim i lagodnijim. Sve je to prilično klimavo. Majka priroda se mora malo više potruditi, ali nas i dalje može istrijebiti kao vaške. Moram priznati da smo majci prirodi pomalo isplazili jezik kada smo joj utekli iz šaka i sada kao da je izazivamo da nas zgazi mijenjajući svoje vlastito okruženje na vlastitu štetu, pri čemu mislim na zagađenje, prenapučenost i rasipanje resursa od kojih živimo. Sve to ne znači da smo izgubili put ili vezu sa Duhom samo zato što većina nas ne zna koja gljiva je delikates a koja će nas ubiti. Prije bih rekao da pronalazimo put i saznajemo suštinske istine planete i kosmosa, a bajke i mitove ostavljamo u domeni zabave i razonode. Ne smatram da ljudski duh postaje siromašniji i banalniji samo zato što postoji primitivna rulja koja ni o čemu ne razmišlja i ništa duhovno ne doživljava, ili zato što postoji više budalaština kojima se ljudi bave nego ikada prije. Pretpostavljam da neki, mnogi (većina?) jesu izgubili put ili ga nikada nisu ni imali. Međutim, postotak takvih u ukupnom društvu, uvjeren sam, daleko je niži nego ikada ranije u istoriji čovječanstva, ili se bar takva etiketa ne može tek tako nalijepiti na čitavu ljudsku vrstu. To ponovo ne znači da nemamo ozbiljnih problema i da ćemo sigurno uspjeti doseći zvijezde. Problemi su danas zapravo veći nego ikada jer nas ima više nego ikada i moćniji smo nego ikada. To je opasna kombinacija koja lako može voditi samouništenju, na šta će majka priroda lagano podrignuti i okrenuti se novim interesima. Možda sam u svrhu slikovitosti pretjerao sa personifikacijom kosmičkog i planetarnog okruženja u kojem se nalazimo, no nemojte me zamijeniti za vjernika Gaje koji smatra da planeta osjeća kako joj gmižemo ispod kože ili koja ima namjere i razmišljanja u odnosu na nas. Naravno ako mi neko to dokaže, bit ću zapanjen i postat ću vjernik.

To je kao... moje mišljenje čovječe.
<< 10/2017 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
293031

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
12174

Powered by Blogger.ba