To je kao... moje mišljenje čovječe.

Ne znam koliko sa slažem s njim.

10.10.2017.

Odgovornost predaka

Ograničimo se na ljude. Nećemo govoriti o precima ljudi, o drugim vrstama primata od kojih je nastala naša, niti ćemo govoriti o precima primata, bože sačuvaj. Ljudska vrsta u ovom obliku, ono što zovemo moderni čovjek, stara je prema naučnicima nekih 200 hiljada godina. Ali hajde da još malo suzimo razmatranje na vrijeme od prvih migracija iz Afrike prema ostatku svijeta prije oko 80 hiljada godina do danas. U redu. Razlog zašto smo svi mi živi danas je zato što su pripadnici ove malobrojne vrste prije 80 hiljada godina i njihovi potomci preživjeli sve što je kosmos hitnuo prema njima. Mnogima, ako ne baš svima, od mojih, tvojih, njegovih i njenih predaka nije bilo lako preživjeti. Zapravo to je bio pravi problem. Bilo je tu uspona i padova i nekim je bilo lakše nego drugima, nekada bi genetska linija jedno vrijeme uživala u blagostanju da bi zatim njihovi potomci ponovo padali nisko i jedva prkosili nestanku. No svi oni, naši preci su uspijevali preživjeti i njihovi geni su grabili dalje kroz istoriju. Kada puko preživljavanje više nije predstavljalo tako tešku muku, jedni su izgrađivali bogatstvo i tražili vlast i dominaciju nad drugima, dok su drugi živjeli podvrgavajući se, ili su se pak suprotstavljali sa manje ili više uspjeha. Mnogi su nestajali i zato njihovih potomaka sada nema među nama. No naši preci su išli dalje. Mnogo je to predaka 80 hiljada godina unazad i mnogo toga su naši preci morali raditi da bismo mi sada bili ovdje. Od urađenog, mnogo toga nije bilo ljubazno prema drugima, a mnogi postupci su direktno onemogućili postojanje pozamašne svjetine danas – onih što ih nema jer su naši preci potamanili njihove. Govorim o djelima koja bismo danas nazvali zločinima i neljudskim postupcima, a kojima direktno dugujemo svoje postojanje. E sad, premda većina nas nemamo konkretne informacije o svim, ili bilo kojim zločinima koja su činili naši preci, mislim da se možemo složiti da smo svi imali pretke koji su u tih 80 hiljada godina znali počiniti neke gadne gnusobe drugim ljudima, da ne govorimo o životinjama. Neki pak imaju informacije, te pouzdano znaju da su njihovi bliski preci bili ratni zločinci, masovne ubojice, davitelji, silovatelji i prevaranti. Da li oni trebaju osjećati gađenje prema svom genetskom nasljeđu i prema sebi samima? Trebaju li nositi breme krivnje ili se trebaju samo ograditi i popljuvati čukundjeda? Ako oni trebaju snositi dio odgovornosti za postupke svojih predaka, ne trebamo li svi mi? Dobro znamo da nikome od nas genetska savjest nije čista, makar i ne znali konkretno zbog čega.
U Americi je nekakva organizacija provodila istraživanje ropstva i robovlasništva prije građanskog rata, pa su mnoge poznate ličnosti suočavali sa činjenicom da su njihovi preci bili robovlasnici i onda mi gledamo njihove reakcije, bla bla bla... Mi danas robovlasništvo u bilo kojem obliku smatramo velikim zlom, a robovlasnike velikim zlikovcima i šupcima. Međutim, kroz ogromnu većinu ljudske istorije, robovlasništvo je bilo sasvim normalna stvar. Ljudi, izuzev samih robova, nisu u tome vidjeli nikakvo zlo. Možda čak ni sami robovi nisu to posmatrali kao rezultat ljudskog zla, već prije kao rezultat vlastitog baksuzluka. Čitave civilizacije su se zasnivale na robovlasničkom uređenju. Ratovi, osvajanja, pljačke, sve je to bilo sastavni dio ljudskog bitisanja i samo si se mogao nadati da se nećeš naći na nepovoljnom kraju ovih aktivnosti, ali niko se nije osjećao krivim niti zločincem zbog bavljenja njima. Pa one su poboljšavale šanse za opstanak i vlastitu dobrobit i dobrobit potomstva. Trebamo li stoga odbaciti vlastito istorijsko nasljeđe i sve civilizacija koje su prethodila modernom društvu, jer ne vidim kako možemo pomiriti djela predaka sa našim današnjim stavovima i principima? Možemo li jednostavno reći da su to bila drugačija vremena? Uzet ću ponovo Ameriku kao primjer. Kolonizacija kontinenta od strane Evropljana je gnusobna, krvava priča o genocidu i pogromu nad urođenicima koje su kolonizatori nazvali Indijancima (i nikada to nisu ispravili !!!). Kolonizacija Amerike je svježa i masna mrlja na savjesti čovječanstva, a i ropstvo je bilo jedan od motora ovog poduhvata. Par vijekova kasnije u vrijeme Prvog svjetskog rata, Sjedinjene Američke Države se postavljaju kao moralni kompas svijeta i sa gađenjem posmatraju šta čine Evropske imperijalne sile. Danas se američki političari velikodušno razbacuju floskulama o veličini, plemenitosti i hrabrosti američkog naroda, a mase tu priču bezumno i žedno gutaju i prihvataju kao evanđelje. Ne osjećaju protivrječnost niti potrebu da pomire zločine svojih predaka sa današnjim idealima i bajkama koje o sebi pričaju. Čovjek zaista ima čudesnu sposobnost da zatvori oči pred neugodnim i neželjenim činjenicama. Ne radi se tu o običnom neznanju, to je neki čudan oblik aktivnog neznanja, auto-hipnoze.
Čini se da mnogo napadam Ameriku, ali njih samo uzimam kao primjer jer su trenutno najjači, najmoćniji i najočigledniji, ali slične primjere manjeg ili većeg obima možemo pronaći svugdje i svagda. Također, mislim da možemo i trebamo pomiriti ove protivrječnosti i posmatrati promjene u zeitgeistu kao napredak ljudske vrste, te ne osuđivati pretjerano djela naših predaka, premda ih se danas gnušamo. Ljudska vrsta se podigla iz blata i kaleža i još se iz njega nije u potpunosti izvukla i besmisleno je, pa čak i nefer kriviti pretke za divljaštvo i primitivizam. Još je besmislenije sebi tovariti taj prtljag. Danas imamo određeni sistem vrijednosti koji se razlikuje od sistema vrijednosti koji su vladali u prošlosti, ali kako možemo biti sigurni da principi i načela današnjice neće nestati u budućnosti? Možda će ideali humanizma i liberalizma nestati kada se ustrojstvo svijeta promijeni na neki fundamentalan način, pa ljudski život više neće nositi istu vrijednost koju danas ima, te se njegovo uništenje neće smatrati zlom. Možda se vrate feudalizam i robovlasništvo uslijed teških trauma koje postojeća civilizacija ne može podnijeti. Možda će pak nastati rasa tehnologijom unaprijeđenih ljudi koji će predstavljati istinsku elitu u svakom pogledu, izuzev moralnom, koja će porobiti ostatak čovječanstva, ili će čak odlučiti da je ostatak čovječanstva suvišan, te ga potpuno eliminisati. Isti scenarij se razmatra u pogledu vještačke inteligencije i pametnih mašina.
Sva živa bića na planeti su rođaci. Uzet ću za primjer naše rođake hijene. Hijene, kada uhvate gnua, brinu se o tome da ga obore na zemlju i onemoguće bijeg. Smrt gnua nije obavezan preduvjet za početak gozbe. Hijene često proždiru gnua živog i budnog. Koliko gnu pati, ne mogu reći sa sigurnošću, ali vjerujem mnogo. Pri tome su hijene u transu od ushićenja i zadovoljstva. Divlje se kikoću, vrište i otimaju za najbolje komade. Vrhunski se provode, naročito najdominantnije među njima. Čitav nervni sistem im je izgrađen na takav način da se najbolje osjećaju u ovakvim situacijama, jer takve situacije osiguravaju opstanak. Dakle, najveće zadovoljstvo im predstavlja nanošenje strašne patnje drugim životinjama i njihovo potpuno uništenje. Lijepi naši rođaci. Koliko smo im slični? Pa rekao bih, manje nego ikada. Otimamo se ovom osnovnom programu. Nismo mi krivi, mi smo super. Evolucija je kriva. Šta je imala u ovakvom nasilnom mjestu poput Kosmosa stvarati bića sposobna za patnju i za nanošenje patnje. Genima koji sve to pokreću potpuno je svejedno, njih samo interesuje produženje mandata. Nije im problem što su se stvari ovako zakomplikovale. A mi, mi smo najbolja bića na planeti. Mi se često suzdržavamo i odbijamo instrukcije osnovnog programa, te radimo stvari zbog kojih bi geni potpuno popizdili, a da bismo spriječili i umanjili patnju drugih. Ovako plemenita bića planeta još nije vidjela. Uostalom, izumili smo princez-krofne. Pravio sam ih jučer - njam njam.

To je kao... moje mišljenje čovječe.
<< 10/2017 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
293031

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
12141

Powered by Blogger.ba