To je kao... moje mišljenje čovječe.

Ne znam koliko sa slažem s njim.

14.11.2017.

Post

Jučer sam odlučio da danas neću ništa jesti, postim. Gledao sam neki video na youtube-u gdje kažu da je post dobar način da se izgube kilogrami – sad mi je to aktuelna tema, udebljao sam se. Da pojasnim, da ne bude „Čuj post dobar za mršavljenje, koji je genij to skontao kroz kakvo genijalno istraživanje? Kakvo epohalno otkriće.“ Naučno objašnjenje bi se moglo rezimirati na sljedeći način: Ako provodiše duže vrijeme bez jela, opada ti nivo inzulina u krvi i to omogućava sagorijevanje masnoća i sala u tijelu. Prema tome, savjet je ne jesti svaki dan, možda svaki drugi dan ili tri do četiri puta sedmično, a inače možeš jesti šta hoćeš i koliko hoćeš. I ranije sam se bavio idejom da postim i preskačem prehranu na čitav dan, ili veći dio dana, a sada sam imao i naučnu osnovu za to. Imajući u vidu moj naučni um i prirodu, ovo je predstavljalo dodatni motiv za post.
Jutros sam ustao i nisam namjeravao doručkovati, savršeno u skladu sa idejom posta, ali sjetih se kakav je lijep hljeb S. kupila i kako dobro ide sa džemom od marelice i mlijekom. Ok, pojest ću malo toga i onda ništa više do sutra. Kako rekoh, tako i postupih... narednih sat vremena, a tada se moja kći odlučila na rani ručak. Ne znam gdje u tom trenutku zaturih svoj plan, no prezalogajim i ja malo finog ručka. Prođe još nekih pola sata, a ja se ponovo sjetim džema od marelice. Prokleta bila moja moćna memorija! Nigdje nikakve inhibicije. Sasvim nesmetano ponovo namažem krišku i smažem je uz mlijeko, s nogu naravno. Upalim TV da gledam youtube. To je zabavno, a još se mogu čuti mnoge dobre ideje za projekte koje ću uspješno implementirati. Dok sam gledao TV, na telefonu sam igrao igrice da mi ne bude dosadno. Avaj, ipak me uhvati dosada. Znam šta nikada ne dosadi – papanje. Čudesno je kako eliminiše dosadu. Nikada je ne osjećam dok jedem. Ponovo se uključi moje fotografsko pamćenje i sjetim se kako je dobra ona salata od kiselog povrća koju mi je mama dala. Krajnje odsustvo gladi nije me spriječilo u novom flagrantnom zanemarivanju plana. Kao da mi je neko amputirao nakanu i od nje ostao samo podatak da je postojala, kao što postoji podatak da sam nekada mnogo volio dječje igračke, a sad mi ništa ne znače. Uzmem jesti kiselu salatu kao u nekom hladnom transu, bacajući pogled i sluh ka TV-u koji je sipao edukativne i ponovo zabavne sadržaje. Pojedem trećinu tegle i tada se sjetim, kao da me je gromovnik maljem odalamio, „Kako ću jesti samu salatu!? Gdje ovo ima? To je neprirodno!“ Prirodno, uzmem nadalje i ručak uz salatu i najedem se k'o čo'ek. Neko u čitavom životu na doživi ovoliko vantjelesnih iskustava. Nikada nisam proveo čitav dan da ništa ne jedem. Sutra ću. Današnji dan je izgubljen. Javit ću vam kako je bilo.

To je kao... moje mišljenje čovječe.
<< 11/2017 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
2627282930

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
12174

Powered by Blogger.ba