To je kao... moje mišljenje čovječe.

Ne znam koliko sa slažem s njim.

20.12.2017.

Nije starost za svakoga

Barem nije za mene. Nepodnošljiva mi je pomisao fizičke i mentalne nemoći, nesposobnosti da se brinem o sebi i ostalih sranja koja starost donosi. Sviđa mi se ideja masne penzije. Možda, kad bih bio krepki starčić koji u svojim osamdesetim može uraditi 20 sklekova i ustrčati na treći sprat, te čiji um je i dalje oštar, barem koliko je ikad bio oštar, bez ikakvih ozbiljnijih zdravstvenih problema, moglo bi se razmisliti o vrijednosti takve starosti. Možda bismo S i ja tada mogli uzeti cuku i šetkati se po čitav dan i zaći u duboku starost. Zatim, neka me kap spuca 5 minuta prije nego što nju isto zadesi, tamo negdje u devedesettrećoj i sve će biti u redu. Ali, ako ću biti sve veća olupina kojoj malo pomalo otkazuju dijelovi i koja jedva ide, rado bih to propustio.
Smrti se bojim samo na primitivnom, praiskonskom nivou, na intelektualnom nimalo. Također se bojim bola i patnje na svakom mogućem nivou. To je inače najveće sranje u životu, pogotovo ako je pri tome popraćeno smrću. Nije li divno to što je većini ljudi posljednje iskustvo u životu nešto grozomorno, obično kombinacija snažnog bola i strave - psihološkog horora izazvanog sablasnim osjećajem nestajanja. Da li zaista iko umre mirno u snu, ili to samo zamišljamo za pokojnike koje ujutro pronađu mrtve u krevetu, a zapravo ih starica s kosom probudi u 3 sata poslije pola noći drobećim bolom u grudima, kao da im je neko parkirao tamića na sternumu, i onda stara prijateljica zamahne svojom alatkom put prestravljenog dobričine - laku noć. Pjah! Možda je taj horor jedino što nas drži u životu. Zbog njega osjećamo kako je divno biti živ.

To je kao... moje mišljenje čovječe.
<< 12/2017 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
12174

Powered by Blogger.ba