To je kao... moje mišljenje čovječe.

Ne znam koliko sa slažem s njim.

22.12.2017.

Jezik bez riječi

Podsvjesni načini komuniciranja, tj. komunikacija koja ne uključuje svijest – narativnu obradu, često su obimniji i suštinskiji od priče. Govor tijela je ono što najbolje razumijemo u tom smislu. Govor tijela označava način kretanja neke osobe i položaj dijelova tijela kao i tijela u cjelini, u određenim situacijama u kojima se osoba nalazi, a što odaje emocionalno stanje dotične osobe. Ne znam da li naš mozak hvata i tumači druge signale poput mirisa i nejezičkih zvukova, ali sigurno je da iste riječi mozak može protumačiti na različite načine u ovisnosti o načinu na koji su izgovoreni. Glasnoća, frekvencija i talasna dužina zvuka koji je upotrijebljen za govor bitno utječu na primatelja i na efekte izgovorenih riječi. U kombinaciji sa držanjem, dakle govorom tijela govornika, efekti mogu biti fenomenalno različiti. Osoba sa defanzivnim držanjem, koje odaje strah, govori relativno tiho glasom visoke frekvencije, koji još uz to podrhtava. Ako ti ovakva osoba nešto naredi pogledat ćeš je sa podsmjehom, možda čak i saosjećanjem i žaljenjem. S druge strane, ako ti se razbacani grmalj drekne glasom na ivici infrazvuka, osjetit ćeš snažan nagon da poslušaš. Gledao sam nedavno jednu zanimljivu emisiju na ovu temu. Između ostalog, prikazali su eksperiment gdje je momak prosječnog izgleda stajao ispred kvadrata ocrtanog bijelom farbom na podu neke prometne željezničke stanice, ili tako nešto. U prvom dijelu eksperimenta, momak je visokim glasom i ne baš glasno opominjao prolaznike da ne ulaze u njegovu kocku, uz pasivno držanje oborenih ramena. Bez problema su prolaznici gazili kroz njegovu kocku, a neki su ga i verbalno odjebavali. – Nema tu nikakve kocke. – ili – Bježi bolan! - Zatim je naš prika malo pojačao glasnoću uz istu boju i frekvenciju glasa. Situacija se nije mnogo poboljšala. E na kraju se naš junak isprsio, nabacio intenzivni izraz lica, snizio frekvenciju glasa i galamio – Dalje od moje kocke! – Odskakivali su od kvadrata kao ofureni.
Koliko puta ste se našli suočeni sa prirodno dominantnom osobom, pred kojom biste osjetili nelagodu i slabost, bez da je ta osoba progovorila bilo šta grubo ili prijeteće? Taj osjećaj su proizveli govor tijela i boja glasa dominantne osobe. Ako vaš mozak još pri tome, bez vašeg znanja, kroz nos registruje feromone iz zraka i tumači ih na odgovarajući način, eto kompletnog efekta. Da li nam može pomoći svjesnost o ovim stvarima? Mislim da može, bar donekle. Prvenstveno, možemo prepoznati situaciju u kojoj se nalazimo i porijeklo emocija koje se rode kada se susretnemo sa izrazito dominantnim osobama. Drugo, možemo sebe trenirati da govorimo i mašemo rukama na način koji ne samo da ostavlja dojam samouvjerene i dominantne osobe, već takve vježbe mogu istinski proizvesti ove emocije. Naravno, ako je osoba nasuprot vas toliko moćna, a vi niste, neće pomoći nikakva doza nafuravanja da se ne osjećate kao crv na udici. Tako će biti sve dok imamo milione godina evolucije nagurane u genima. Voah!

To je kao... moje mišljenje čovječe.
<< 12/2017 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
12174

Powered by Blogger.ba