To je kao... moje mišljenje čovječe.

Ne znam koliko sa slažem s njim.

05.03.2018.

Šta je bilo sa neandertalcima?

Ljudi su se od hominida - velikih majmuna odvojili prije nekih 6 miliona godina. Od tada svako evolutivno grananje daje neku vrstu čovjeka. Sve druge vrste su nestale. Mi smo jedini preostali. Najskorije grananje, prije nekih 700 hiljada godina, daje modernog čovjeka na jednoj strani i neandertalce i denisovance na drugoj. Ni njih više naravno nema, izuzev u nama. Naime, mi ljudi, sa izuzetkom subsaharskih Afrikanaca, dijelimo sa ovim rođacima oko 4-5% genetskog koda. Kakvi su oni bili i zašto nestadoše prije oko 40 hiljada godina? Problem sa prvim pitanjem je to što ne znamo tačno ni kakvi smo mi bili tako daleko u prošlosti. Što se tiče drugog pitanja, i tu je obilje nagađanja, a malo čvrstih činjenica. Pokušat ću dati mišljenje o ovom pitanju na osnovu naučnih teorija i svega što znam o ljudima i životu na planeti. Jesmo li ih mi pobili, nakon što smo se neko vrijeme parili s njima? Ko zna koliko je tu bilo seksa između ove dvije vrste, da bi sada u nama bilo 4-5% njihovih gena. Strah me je da je veoma malo tog seksa bilo dobrovoljno. Da li smo mi bili presudni i glavni razlog njihovog izumiranja? Jasno je da ih jesmo ubijali, kao što su i oni nas. Ubijali smo ih, ubijamo i članove vlastite vrste, što ne bismo njih. Životinje na ovoj planeti, naročito predatori, ubijaju. Koga ubijaju? Ubijaju plijen naravno, međutim ubijaju i mnoge druge životinje koje ne jedu, ali koje im smetaju iz ovog ili onog razloga. Jedan od glavnih razloga je konkurencija. Velikim mačkama, sa lavom na čelu, veliko je zadovoljstvo tamaniti druge, po mogućnosti manje mačke, a rado će se potući i sa svojom vrstom za teritoriju. Također rado napadaju druge vrste predatora – hijene, šakale, divlje pse i ostale. Hrana i teritorija su najdragocjeniji za ova bića. Vratimo se ljudima. I mi smo nekakvi predatori, jedemo meso. U drevnim vremenima smo vjerovatno bili i kanibali, barem u periodima oskudice i krčanja crijeva. Druga plemena, kao i druge vrste ljudi, bili su nam takmaci. Sasvim je logično i prirodno napasti ih kada se ukaže dobra prilika, popljačkati, preuzeti privlačne ženke, a ostale pobiti i u kazanče. Ne moramo naprezati oči i u dalekoj prošlosti tražiti ovakve oblike ljudskog ponašanje. Možda ne žderemo više jedni druge, ali sve ostalo je i dalje tu sa nama. Naravno, i neandertalci su uzvraćali usluge siguran sam, te su vjerovatno podjednako često bili agresori. Ko je bio veći agresor teško da ćemo ikada znati sa sigurnošću, ali na kraju smo mi pobijedili u toj evolucijskoj trci i ratu, a njima nije preostalo ništa drugo nego da se tornjaju u ekstinkciju. Ponovo, da li smo mi presudno odgovorni za njihov nestanak, ili bi možda oni i bez nas nestali jer se nisu mogli adekvatno prilagođavati svim promjenama okoline i oduprijeti svim prijetnjama? Sklon sam vjerovati da smo im mi u tome pružili presudnu pomoć i da smo ih napenalili u izumiranje.
Kakvi su bili, kako su izgledali? Da li su imali krzno, ili golu kožu kao i mi? Kakva im je bila fizionomija? Da li su govorili? Za koliko velike socijalne grupe su bili sposobni? Koliko su bili razvijeni tehnološki? Na sva ova pitanja nauka ima teorije, neke jače, a druge slabije. Lično mislim da nam je presudnu prednost dao jezik - sposobnost govora, i sve što uz to ide kao što su složena svijest i društvena interakcija, priče i ideje koje smo dijelili i oko kojih smo se okupljali i organizirali. Ako su i govorili, neandertalci skoro sasvim sigurno nisu imali ni izbliza tako složen jezik kao mi.
Autor knjige „Them and Us...“, Danny Vendramini ima neke neuobičajene teorije, pa da ih razmotrim: Vendramini smatra da su neandertalci imali krzno i da su više ličili na gorile nego na nas. Ovu tvrdnju zasniva na izgledu neandertalske lubanje i okruženju u kojem su neandertalci živjeli – Evropa ledenog doba i potrebi za krznom. Ovo je zapravo tvrdnja u koju najmanje vjerujem od svih Vendraminijevih tvrdnji. Neandertalci jesu evoluirali u Evropi, ali su potomci zajedničkog nam pretka koji je nastao u Africi i migrirao u Evropu i Aziju, prije skoro milion godina. Kao zasebne vrste, odvojili smo se relativno nedavno i vjerovatno je naš zajednički predak već bio bez krzna. Da li je neandertalac mogao otići unazad evolutivno i ponovo zarasti u krzno kako bi se prilagodio hladnoj klimi? Zašto da ne. Jedino je pitanje da li su imali dovoljno vremena za to, a s druge strane ledeno doba nije trajalo čitavo vrijeme njihovog boravka u Evropi. Ledena doba su dolazila i odlazila u ciklusima od nekih 10-20 hiljada godina. Ne možemo sve ovo znati sa sigurnošću, a nismo u potpunosti sigurni koji su to tačno evolutivni pritisci naveli čovjeka da odbaci krzno, no sigurno se radi o kombinaciji faktora, a jedan od glavnih je povećano kretanje na otvorenom i potreba za rashlađivanjem. U tom pogledu bih volio znati da li su neandertalci imali tako mnogo znojnih žlijezda kao i mi (između 2 i 5 miliona)? To bi nam mnogo reklo. Čimpanze naprimjer imaju tek nekih dvadesetak hiljada i značajno su manje od ljudskih. Sljedeća Vendraminijeva teza prikazuje neandertalce kao vrhunske predatore čija ishrana se 99% sastojala od mesa, jer u hladnoj Evropi nije bilo mnogo hranjivog bilja koje bi sakupljali. Dakle, po njemu oni više nisu bili lovci-sakupljači, već samo lovci. Pored toga, morali su često loviti velike i moćne životinje. To ih je stoga učinilo veoma agresivnim, opasnim i krvožednim. Također smatra da su imali velike oči za lov u mraku, sa vertikalno suženim zjenicama kao kod domaće mačke. Ovo tvrdi zbog većih očnih duplji u lubanjama neandertalaca. Vendramini kaže kako se je prvi kontakt između neandertalaca i ljudi desio u području današnje Sirije, Libana, Izraela i Jordana kada su neandertalci sa sjevera migrirali ka ovom regionu u kojem su živjeli ljudi, koje Vendramini opisuje kao veoma blage i neagresivne, samo što nije rekao bolećive. Ne znam odakle je crpio ovakvu ideju. Po njemu, neandertalci su u ovim ljudima vidjeli topovsko meso, pa su ih odmah počeli proždirati i maltretirati, te silovati njihove žene. Dakle, počinje miješanje vrsta gdje je neandertalac predator a mi plijen, te je ovo teroriziranje je trajalo više od 50 hiljada godina. S obzirom na to kakav je stravičan model neandertalca – noćnog lovca napravio Vendramini sa svojim majstorima, nije ni čudo da je dalje ustvrdio da su ovi susreti sa neandertalcima poslužili kao inspiracija za kasnije mitove i legende o vampirima, vukodlacima i ostalim monstrumima i jalijašima. On također tvrdi da je neandertalac bio 6 puta snažniji od čovjeka i da je neandertalsko dijete moglo razbucati odraslog čovjeka k'o krpenjaču. Taj model neandertalca kako ga Vendramini zamišlja liči na čudovište iz močvare i nije ni nalik uobičajenim prikazima neandertalaca koji umnogome liče na nas same. Po njemu, ne postoji valjana osnova da se neandertalci posmatraju u tako velikoj mjeri antropomorfno i da se donose pretpostavke da su nam bili veoma slični. Tu se ponovo ne bih složio s njim jer smo imali zajedničkog pretka u ne tako dalekoj prošlosti. Nikako se ne bih složio ni sa teorijom da su neandertalci bili toliko fizički nadmoćni. Svakako smatram da su bili fizički snažniji i krupniji, ali 6 puta?! Nema šanse. Nisu vala bili 6 puta snažniji ni od mene, današnje prosječne mješine, mekušca i šonje, a kamoli tadašnjeg čovjeka otvrdnutog surovim prahistorijskim opstankom. Pri tome, svakako su imali manju izdržljivost od ljudi koji su bili pravi maratonci. Elem, prema ovoj teoriji, pritisak ovako srdačnih susreta sa neandertalcima proizveo je evolutivni odgovor, pa su ljudi postali agresivniji i počeli su bolje sarađivati, te su na kraju oni počeli aktivno loviti neandertalce, da bi ih na kraju, je li, istrijebili. Moguće je, ne znam. Na prvu mi je bila smiješna ideja o ljudima koji nisu posebno agresivni, već djeca cvijeća koju kao jagnjad kolju čudovišta iz mraka, smiješna znajući koliko su ljudi zajebani čak i danas kada ne moraju biti. Kada pri tome još pomislim na naše najbliže žive rođake šimpanze koji su veoma ksenofobni, opaki i brutalni, mogu se samo nasmijati ovoj teoriji. No, onda se sjetim bonobo šimpanzi, koji su dušice slatke neagresivne, koje nježnim seksom rješavaju sve socijalne probleme, i pomislim – Moguće je, ne znam. – Možda smo bili fini i priglupi, a neandertalci nas pretvorili u agresivnu i lukavu vrstu, što zapravo eksplicitno tvrdi Vendramini. Ne znam šta je istina, ali mnogi zvanični naučni stavovi se ne slažu sa ovom teorijom, prikazujući neandertalce kao biće veoma slična nama, sa razvijenom kulturom i socijalnom strukturom – daleko od krvoločnih zvijeri koje opisuje Vendramini. Kome više treba vjerovati, nisam sasvim siguran, vjerovatno no svakako bi volio dobiti odgovore. Spomenuo bih još samo knjigu „Eaters of the Dead“, Michaela Crichtona u kojoj kroz roman opisuje doživljaje arapskog izaslanika Ibn Fadlana koji putuje sa grupom Vikinga. Mnogima je ovo poznato, jer je na ovu temu snimljen film „13. ratnik“ sa Antoniom Banderasom. Knjiga se zasniva na zabilješkama samog Ibn Fadlana koji je posjetio Skandinaviju, vjerovatnu današnju Švedsku, i svjedočio sukobima Vikinga sa misterioznim plemenom kanibala koje zovu Wendol. Neki tumače da je Wendol zapravo posljednje uporište neandertalaca u Evropi. Bez obzira da li je ovo čista fantazija ili ne, ideja je zanimljiva i zabavna, a i gdje bi neandertalci još mogli preživjeti u to doba ako ne u vukojebinama Skandinavije.
Tema neandertalaca i drugih ljudskih vrsta mi je uvijek bila fascinantna, te mi je i ova nova Vendraminijeva teorija veoma zanimljiva, koliko god da je ispravna ili pogrešna, ili čak blesava. U svakom slučaju, pitam se kako bi samo danas svijet izgledao da su rođaci preživjeli i da li bismo tako nešto poželjeli? Kako bi se društvo nosilo sa rasizmom takve vrste i da li bismo se neminovno stopili s njima u jednu vrstu, kao što i jesmo dio njih ponijeli sa sobom? Da li nam je štetno ovih 4-5% neandertalskih gena, ili nas je to poboljšalo i kakav bi bio čovjek-neandertalac sa 50% gena sa obje strane? Naučnici počinju identificirati efekte neandertalskih gena na populacije koje ih nose i rezultati nisu pretjerano veseli. Spominju se genetski defekti i sklonosti ka određenim autoimunim bolestima, no to je sve sitno i beznačajno posmatrajući vrstu u cjelini, a valjda su nam i nešto korisno prenijeli. Ako želite saznati više o ovim spekulacijama, posjetite websajt: http://themandus.org/.

To je kao... moje mišljenje čovječe.
<< 03/2018 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
25262728293031

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
12174

Powered by Blogger.ba