To je kao... moje mišljenje čovječe.

Ne znam koliko sa slažem s njim.

20.03.2018.

Smisao života

Neću okolišati. Smisao života je imati djecu. To je glavni smisao života, biološki smisao. To ne znači da ne postoje i ne mogu postojati drugi smislovi života. Neko uopšte ne želi djecu, ili ne može je imati. To nikako ne znači da njihov život ne može imati smisao. Neko ne mora imati nikakav smisao života, već samo diše, jede, pije pivu, radi, uzima slobodan dan, ide u kino, čita Ludluma, rješava ukrštenice. Ne razmišlja ni o kakvom smislu, niti mu je potreban. Neki žele biti sretni, to im je smisao života – to je krenulo iz Amerike i proširilo se svijetom. Naime, američki oci nacije su u Deklaraciju nezavisnosti ugradili neotuđiva prava svih ljudi, izuzev robova, jer je tada ropstvo bilo na snazi. To su prava na život, slobodu i potragu za srećom. Ovim se sreća jasno postavlja kao cilj, kao svrha kojoj treba težiti. Međutim, sreća je previše uopšten pojam, različite stvari čine različite ljude sretnim. S druge strane, sreća je samo emocionalno stanje, koje može imati trajanje različite dužine. Ako mi je sreća smisao života, šta to znači, da trebam biti u tom emocionalnom stanju 64% svog vremena, 82%, koliko? Dalje, ovo emocionalno stanje ima različite intenzitete. Trebam li biti euforično sretan, ili samo blago zadovoljan? Da li je možda dovoljno da u jednom trenutku dostignem sreću intenziteta „Jebo te jes mi dobro!!!“ i ostvario sam smisao života, pa sad mogu umrijeti? Ne, ne bih sreću ubrajao među smislove života. Postizanje životnog cilja, ili ostvarivanje svrhe života svakako može čovjeka učiniti sretnim, ali to nije obavezno. Van Gogh vjerovatno nije bio sretan nijednog trenutka svog života, ali svoju svrhu je ostvario. Neko radi posao koji predstavlja njegovu svrhu. Ponovo, to ga možda ne čini sretnim, ali ništa drugo ga mnogo ne zanima. Moj otac je živio za svoj posao - bio je hirurg, ali ne bih mogao sa sigurnošću reći da li mu je taj posao donio više sreće ili mizerije. Naučnici pronalaze svoju svrhu u fizici, matematici, genetici i tako dalje. Njihova svrha je jedna od najvalidnijih koje mogu zamisliti, ali i njihovi životi su prepuni frustracija i tjeskobe. Dakle, otarasimo se sreće, izbacimo je iz ove priče.
Čovjek može imati više svrha… svrsi.. svrhova, kako se kaže do vraga?! … i ciljeva u životu, na kojima će paralelno raditi. Ne mora samo jedna stvar zauzimati vrhovno mjesto u umu čovjeka, a ni poredak višestrukih ciljeva ne mora biti nepromjenjiv. Danas mi je svrha života pripremati se i takmičiti na triatlonu, a za godinu dana će pletenje biti broj jedan. Neko želi moć. Svako bi želio biti moćan i utjecajan, ja bih to želio, ali snaga ove želje je bitno različita kod različitih ljudi i razlika je u tome šta je neko spreman učiniti da se dokopa moći. Ja bih prihvatio da meditiram 15 dana po 4 sata i da od toga postanem moćan čarobnjak, dok bi se prosječni političar učlanio u stranku, ljubio guzice godinama, učio zanat, uspinjao se polako kroz stranačku hijerarhiju dok ne dođe do neke respektabilne pozicije, poput odbornika u gradskom vijeću, zastupnika u parlamentu, ili načelnika općine. Novac! Nekome je novac svrha života. Svako ga voli, ali ponovo neko više od drugih. Neko prestaje razmišljati o novcu kada ga ima dovoljno za lijep život, šta god to značilo, a nekome ga nikada nije dovoljno. Ja sam u prvoj grupi. Ne bih spalio višak novca, ali se ne bih ni rasturao da do njega dođem.
Vratimo se djeci. Natovario bih mnogo prtljaga ovom objektivnom smislu ljudskog života. Nije dovoljno jeb... voditi ljubav, roditi dijete, hraniti ga oblačiti i slati u školu. Sa razvojem čovječanstva, pred roditelje se postavljaju veći i složeniji zadaci u odgoju djece. Sve je više znanja koje djeca moraju upijati. Kakav god sistem vrijednosti roditelji imali, moraju svoju djecu usmjeravati ka tom sistemu vrijednosti i ka znanjima koja odgovaraju tim vrijednostima. U djeci moraju vidjeti nekoga ko će ih u što više stvari nadmašiti i to moraju učiniti svojim ciljem. Pri tome moraju intenzivno posmatrati i proučavati svoju djecu i uzimati u obzir njihove interese i sklonosti. Ja bih volio da moje kćeri budu genetičarke, fizičarke, naučnice koje proučavaju mozak, ali moram ostaviti slobodno mjesto za balerine i pjevačice, kao i sve između. Moj posao je da trunim, zvocam, pridikujem, informišem, motivišem, serendam, zezam, zabavljam, slušam, komentarišem, te da se konstantno dovijam i snalazim. S vremenom moram smanjivati ton i nadati se da sam obavio dobar posao.
Na kraju, ne treba previše duboko kopati i roviti za smislom, jer ćeš prije ili kasnije doći do zaključka da smisla nema, jer ga i nema. Potraga za nekim vrhovnim, suštinskim smislom koji se ne može uzdrmati, neminovno dovodi do zida besmisla. Ćorsokak je neizbježan. Svi smislovi, smisli ... šta je ovo s ovim množinama jebo ih ja!? ... Dakle svi oni su lokalizovani u vremenu i prostoru i svi oni su izmišljeni izuzev biološkog – produženja vrste. To je objektivno glavni smisao života, ali i on je potpuno besmislen i tupav za nas individualce koji smo primorani tražiti smisao postojanja vlastite jedinke, veći od samo jedne karike u lancu razmnožavanja. Ako postoji bog pa se cjelokupno postojanje vrti oko njega, uključujući i naše, uvijek možemo osporiti smisao njegovog postojanja – Kojeg vraga on traži tu?! - i opet smo nigdje. Postoje teorije da je čitav Univerzum ogromni kompjuter, pa su onda izračunavanja tog kompjutera smisao svega u Univerzumu. Znači, ima neko ko je napravio taj računar. Neko čija svrha postojanja je ... koja? Treba li napominjati da i mi imamo računare? Odoh otvorit' jednu pivu i život će odmah imati smisla.

To je kao... moje mišljenje čovječe.
<< 03/2018 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
25262728293031

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
12427

Powered by Blogger.ba