To je kao... moje mišljenje čovječe.

Ne znam koliko sa slažem s njim.

11.04.2018.

Još jedan tango ili dva

Moć brigu brine sa bijelom kugom. Svaka država kuka zbog opadajućeg nataliteta. Ponestaje topovskog mesa. Moć se svim silama bori protiv abortusa. Možda rulja neće još dugo biti potrebna, ali potrebna je sada za još nekoliko pokoljčića i jedan ili dva globalna, masovna masakra. Rulja je sve manje potrebna za proizvodnju jer se Kina za to uglavnom pobrinula. Problem je što Kina ima dovoljno rulje za proizvodnju kao i za dvanaest pokoljčića i četiri masovna masakra. Kako da se zapadni svijet nosi s tim ako će klinike za abortus unaokolo rješavati probleme neželjenih trudnoća i sprječavati dolazak na svijet ogromnog broja pičuladije koji nemaju nikakvu perspektivu u životu osim da se prijave u vojsku ako uspiju doživjeti starosnu dob u kojoj je to moguće? Od Vijetnamskog rata Amerika je ukinula mobilizaciju i obavezno služenje vojnog roka. To je bio rezultat ogromnog pritiska javnosti. Američka srednja klasa je htjela da uživa u Americi, a ne da proljeva crijeva po džunglama trećeg svijeta. Sila koja konstantno negdje ratuje se našla pred ozbiljnim problemom – kako obezbijediti topovsko meso? Vojska je postala profesionalna, postala je firma u kojoj rade dobrovoljci koji su se odlučili za taj poziv, otišli na intervju i primljeni na posao. Ali zašto bi neko dobrovoljno pristao da rizikuje život i udove po svjetskim vukojebinama prijavivši se u vojsku, tačnije kako uvjeriti dovoljan broj ljudi da to učini. Prvi korak sam naveo, treba proizvesti gomilu ljudi koji nemaju bolji izbor. Dakle, bogatstvo koje je bilo tako lijepo raspoređeno i distribuirano, trebalo je centralizirati i oduzeti od rulje koja bi da ima standard, da jede govna i sanjari. Dalje, osiromašenima ponuditi utočište. U Americi je odlazak u vojsku fantastično rješenje za mladog čovjeka koji nema ama baš ništa od života. Tamo imaju pristojnu platu, ne spektakularnu, ali ono što jeste spektakularno su silne povlastice koje vojnici uživaju – ogromni popusti na sve kupovine i trošenja, te sva socijalna pitanja riješena, od stanovanja do zdravstvene zaštite. Tako je barem dok vojniku ne raznesu muda negdje u pizdićima, pa on postane potrošeno meso, beskorisna parazitska vaška. Tada sve povlastice počinju da blijede i nestaju, jer Moć više nije zainteresirana za njega. Prije nego što nastavim, ako ću uopšte i nastavljati, moram objasniti šta je Moć. To nije grupa ljudi u kukuljicama koji iz tajnosti upravljaju svijetom i drže svu moć. To nisu čak ni države i njihove institucije, niti pak korporacije. Oni su podanici, instrumenti Moći. Moć je ustrojstvo svijeta, ono kako su stvari postavljene na ovoj grudvi blata. To su sve naše zajedničke riječi i akcije, sve naše udružene emocije i misli, koje su postavile pravila i koje se malo mijenjaju, barem posmatrano suštinski. A kako su stvari postavljene? Plemenski. Forme i boje plemena se mijenjaju, ali suština je još uvijek ista. Plemena moraju ratovati. Nacija protiv nacije, vjera protiv vjere, rasa protiv rase, ili pak u modernija vremena konzervativci protiv liberala, ljevica protiv desnice, orci protiv vilenjaka i horde zla protiv manijaka. Bilo bi tu još mnogo igranki, ali preopasne igračke posjedujemo i posljednji tango je blizu. Kada bismo barem sve ratne igre premjestili u cyber svijet. Možda je to neko već i učinio sa nama. Možda je planeta zemlja nečija video igra, mješavina Sims-a i Ghost Recon-a.

To je kao... moje mišljenje čovječe.
<< 04/2018 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
2930

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
12141

Powered by Blogger.ba