To je kao... moje mišljenje čovječe.

Ne znam koliko sa slažem s njim.

14.08.2018.

Još malo o patnji i sreći

Patnja nam treba jer smo uz nju evoluirali, svi mi - živa bića sa nervnim sistemom. Patnja nam je uvijek bila pratilac i mi smo joj se prilagođavali, a ona nas je oblikovala. Uvijek je bila jedna od najvećih sila u našim životima. Radi se o milionima i milijardama godina evolucije ovdje. Sve ovo ne znači da trebamo ili možemo voljeti patnju, uživati u njoj. Patnja je po definiciji nešto neprijatno, nešto što ne želimo i nešto od čega aktivno bježimo. Tako treba i hoće ostati. Problem je što mi ne znamo živjeti bez nje, ne samo zato što nam pruža kontrast - ako ne znaš šta je patnja, ne znaš ni šta je sreća. Patnja je duboko usađena u nas, ogroman dio našeg bića je zadužen za osjećanje patnje i za nošenje sa patnjom, za bježanje od patnje. Patnja je bol, strah, glad, smrzavanje, pregrijavanje, bolest. Ako nema patnje, mi ćemo je pronaći, izmislit ćemo je da bismo mogli funkcionisati ovakvi kakvi smo. Ljudi su riješili gomilu problema koji su mučili naše pretke, te smo stoga morali izmisliti novu gomilu problema. Predatori nam više ništa ne mogu i živi su samo našom milošću. Nema više kandži i ralja iz mraka koje bi nas ugrabile i odnijele u noć. Zato snimamo horor filmove – prepadamo sebe namjerno!?! Nemamo ni približno toliko egzistencijalnih problema, gladi i bolesti je daleko manje, ali zato imamo čitavu lepezu psiholoških poremećaja i tjeskoba, sjebavajući se zbog problema koji relativno nedavno nisu ni postojali, niti su zapravo uopšte problemi. Vrhovni primjer je traženje smisla života.
Budizam je jedna od najljepših religija, nastala iz želje da nestane patnja. Budizam uči da treba prestati sa žudnjom i željom, bilo za užitcima ili za nestankom patnje. Budizam pravi jednu terminološku rokadu, pa strah i bijeg od patnje naziva željom i žudnjom da patnje nema, te su onda žudnje i želje u osnovi svih ljudskih problema. Ali, za mene budizam predstavlja obožavanje smrti, jer stanje nirvane kojem Budizam teži, gdje više ne postoji želja ili žudnja, jeste smrt čovjeka. Kada umremo svakako ćemo doći u takvo stanje i postati jedno sa svijetom.
Nećemo eliminisati patnju, nismo za to spremni. Nećemo uživati u njoj, to nije moguće, čak nije moguće ni biti ravnodušan prema patnji. Sve što možemo je zauzeti filozofski stav i kada patnja udari reći sebi – Zajebano je ovo, ali to je život. Bori se i trpi ako ćeš živjeti. Treba ti ovo, bez ovoga ne možeš. Proći će ovo. – te uživati maksimalno kada patnja prođe, a naiđu sreća i uživanje. Naravno, ne posjećuje patnja svakoga podjednako. Neko pati više od drugih, ali postoji li objektivna i univerzalna mjera patnje? Svakome je svoja muka najteža.

To je kao... moje mišljenje čovječe.
<< 08/2018 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728293031

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
12173

Powered by Blogger.ba