To je kao... moje mišljenje čovječe.

Ne znam koliko sa slažem s njim.

11.09.2018.

Oda radosti

Emocije su me obuzele, pozitivne. Ljubav prema svijetu osjećam. Ko zna kako to dođe. Ništa mi se posebno lijepo nije desilo danas. Lijep je dan i to je sve, potpuno prosječan u svakom drugom pogledu. Premda nije identično osjećanje, ali ovo me je podsjetilo na jedan mamurluk prije par decenija. Probudio sam se poslije žestokog pjanstva i osjećao neobjašnjivu sreću. Ne znam da sam ikada bio u boljem raspoloženju. Danas je ovako nešto potpuno nemoguće. Danas popijem tri pive i sutra sam tako polomljen da ne mogu osjećati ništa pozitivno. Elem, tog jutra sam izašao na ulicu, morao sam ići među ljude. Dok sam hodao, sve je bilo fenomenalno. Znam da sam se našao sa Mešom i Marinom, sa kojima sam i dernečio noć prije. Kako su mi bili dragi. Cmakao sam Marinu non-stop, Meša se možda malo i zabrinuo – Šta mi ovaj idiotić ovoliko cjeliva curu? – Mjesto cmakanja, Mešu sam grlio svako malo. Eto, ostalo mi to u sjećanju.

To je kao... moje mišljenje čovječe.
<< 09/2018 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
30

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
12141

Powered by Blogger.ba