To je kao... moje mišljenje čovječe.

Ne znam koliko sa slažem s njim.

23.09.2018.

Zeitgeist

Razlike u mišljenima su u redu, čak i poželjne, jer, u konačnici, to je ono po čemu se pojedinačno razlikujemo, što čini naše društvo zanimljivim i drugačijim od mravinjaka. Ti voliš turbo folk, a meni je to kretenski i ismijavat ću te (iza leđa) svom snagom. Meni se sviđaju tripice, a tebi je to odvratno. I naučne i filozofske razlike su dozvoljene, dok se ne dođe do definitivnih i dokazanih odgovora pa bilo kom naučnom ili filozofskom pitanju. Postoji bezbroj drugih tema i pitanja, socijalnih, ekonomskih, političkih, o kojima se može raspravljati i na koje nije pronađen konačan odgovor. Ljudsko društvo je istinski kompleksno i teško da ćemo ikada postići univerzalni um, gdje ćemo se svi slagati po svim pitanjima, a ko bi uopšte želio tako nešto.
Međutim, postoje pitanja o kojim se moramo složiti i stavove do kojih dođemo ugraditi u duh vremena. Ponovo, smatram da postoje pitanja po kojima ne bi smjelo doći do razmimoilaženje mišljenja, po kojima se ne može dozvoliti sloboda govora i zastupanje oprečnih stavova, ili može se dozvoliti sloboda govora, ali pogrešni stavovi ne smiju dobiti iole značajan broj poklonika. Jednostavno, moramo kao vrsta napraviti korak naprijed i reći da je sve suprotno od utvrđenog stava sumanuto, pogrešno i blesavo, te da takvo nešto može ostati samo u krugu čudaka i budala, a ako budale počnu poduzimati akcije u skladu sa svojim necivilizacijskim stavovima, tada ih moramo kažnjavati i korigovati kroz utvrđene društvene mehanizme. Da ne bi ovo ostalo pomalo apstraktno, evo nekih pitanja sa mojim stavovima koje smatram da bi svako trebao imati:
Prvo, nešto što je već usvojeno – Zemlja je okrugla. Ne mogu slušati, osim u svrhu zabave, kako budale tvrde suprotno na svojim kongresima, niti mogu iole ozbiljno shvatati njihovu idiotsku argumentaciju. Kao vrsta smo završili s ovim pitanjem i debilna je bilo kakva regresija.
Dalje, nije dozvoljeno ubijati, naravno izuzev u slučaju samoodbrane. Ja sada mogu pričati, ako ćemo zadovoljiti slobodu govora, kako bi trebalo dozvoliti ubijanje, makar samo meni, te bih mogao željeti da nekoga ubijem, ali ako nekada tako nešto pokušam ili izvršim, zna se da me čeka tamnica. Dakle kao društvo, kao vrsta smo se složili da ubijanje nije dobro niti dozvoljeno, što naravno ne znači da se to više ne dešava, ali postoji koncensus. Ovo je bio jedan očigledan primjer stava koji smo se dogovorili da ga svi trebaju imati. Dozvoljeno je misaono odstupanje, pa čak i verbalno, ali odstupanje u djelovanju nije.
Da pokušam navesti primjer nečega što još nije društveno usvojeno, barem ne svugdje i predominantno ... Hmmm, evo: Tehnologija sintetiziranja mesa se počinje osvajati. Kada stigne na stupanj razvoja na kojem će biti veoma teško razlikovati sintetički biftek od prirodnog, po ukusu, pri čemu će sintetički svakako biti čišći i zdraviji, tada treba zabraniti konzumaciju prirodnog mesa. To što se mnogi neće složiti da je sintetičko meso čišće i zdravije, njihov je problem.
Dalje, nasilje nad djecom ne smije biti dozvoljeno. Izreka „Batina je iz raja izašla“ za mene je čista grozota. Ne kažem da se nikakva vrsta nasilja ne smije vršiti nad djecom ni u kojoj situaciji. Ako se suočiš sa agresivnim, loše odgojenim dječakom koji će ti doći u goste sa neodgovornim roditeljima, pa će te tvojim daljinskim upravljačem odalamiti u glavu, a zatim ga zabiti u ekran TV-a, nemam ništa protiv da takvog đavolka udariš tako da on to ozbiljno osjeti, ali nemoj ga baš nokautirati. Dakle, neka malac osjeti ugriz vlastitog ponašanja, možda će razmisliti i reformirati ga. Ako pak ništa ne pomaže, jer je mali tako zajeban, pa nećeš valjda odležati dijete, samo komplet goste istjeraj iz kuće i nikada ih više ne pozivaj, a kazneno-popravni sistem će se pozabaviti malim demonom kada za to dođe vrijeme. Međutim, nasilje kao način podizanja djeteta ne smije više biti ni predmet diskusije. Mlatiti djecu za prekršaje i propuste kao način dresure, moramo se složiti da to nije u redu i ne smije biti dozvoljeno.
Nekada, dok sam bio nešto militantniji ateista ... ispravka, nisam nikada bio militantan ateista, te nisam mogao biti ni militantniji. Međutim, nekada sam smatrao da bi svako trebao napustiti vjerovanje u svete skripte. Sada smatram da kao vrsta možda još nismo potpuno spremni za to. Religija nekim ljudima pruža kvalitetniju mentalnu strukturu, na osnovu koje mogu voditi veoma kvalitetne živote i napraviti velike stvari. Religija također često služi kao sidro izgubljenim dušama koji bi lagano otišli u tri pizde materine da nisu pronašli utjehu i smisao u religiji. Ovo sam lično viđao u više navrata – narkomane, alkose i osobe sa mentalnim poremećajima, kojima je posvećenost religiji pomogla da vode koliko toliko normalan i zdrav život. „Koliko toliko“ iz mog ugla gledanja. Iz nekog drugog ugla, oni možda žive odlično. Ja ne mogu biti religiozan, sve i kad bih sad odlučio i poželio da budem. Uređenje, struktura i iskustvo mog uma više ne mogu prihvatiti takav način razmišljanja, a reforma nije moguća bez ozbiljnog dokaza, no svakako prihvatam da religiozni ljudi mogu voditi kvalitetniji i korisniji život od mene, korisniji za njih same, ali i okolinu, bližu ili širu. Dakle, religija nam kao vrsti po svoj prilici i dalje treba, te je rano očekivati da se svi složimo kako najvjerovatnije nema boga i da se okanimo budalaština. Možda i sam život nije ništa drugo do teška budalaština.

To je kao... moje mišljenje čovječe.
<< 09/2018 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
30

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
12174

Powered by Blogger.ba