beats by dre cheap

Religija kao izvor sveg zla

Militantni ateisti će rado ovo ustvrditi. To je klasičan primjer pretjerivanja kada se suprotstavljaš nečemu. Sipat ćeš optužbe, slijepo, ostrašćeno, bez pravilnog logičkog razmatranja, zanemarujući dokaze ili njihovo odsustvo. Čuj izvor sveg zla?! Gdje je dokaz za to. Svakako postoje zla koja su učinjena i koja se čine u ime religije, ali izvor sveg zla? Ne znam da je to nekako dokazano. Ateista bi trebao biti u potpunosti orijentiran prema dokazima. Sa druge strane vatrene linije, jedna od religijskih tvrdnji kojoj se ateisti najsnažnije suprotstavljaju, osnovano i uspješno po mom mišljenju, jeste da je religija izvor moralnosti. Čuj religija izvor moralnosti, a izvor religije gdje je? U ljudskom mozgu. Izmislili smo je. Dakle, izvor moralnosti smo mi interno. Elokventni mislioci ateisti se često maestralno obračunavaju sa tvrdnjom da je religija izvor moralnosti, a onda često isti likovi postavljaju tvrdnju da je religija izvor sveg zla. Kako je moguće da ne vide vlastitu kontradikciju i da rade potpuno istu stvar koju su maloprije tako vješto dekonstruisali? Čak je i veliki George Carlin upadao u ovu zamku. Ovo ne treba shvatiti kao odbranu ili promociju religije. Ništa ne bi moglo biti dalje od mene. Mislim da je vrijeme... barem bih volio da je vrijeme, pošto očito definitivno nije, da se napuste religije i svakako nisam religiozan, ali volim biti realističan i ne samo da religija nije izvor sveg zla, nego ću prihvatiti da postoje značajni pozitivni efekti religije u ljudskom društvu. Ljudi su često pravili velike pothvate uz religiozni zanos, nafuravajući se na višu silu koja ih vodi, štiti, nadahnjuje i opunomoćuje. Također, ako se ikada, ijedan manijak, šupak, silos, ubica, sadista, ili silovatelj suzdržao od omiljene aktivnosti iz straha od boga, tj. đavola, fino. Pozdravljam to, 5 pozitivnih poena za religiju. No, sumnjam da su u toj oblasti uspjesi religije veliki. Za to bi se uvijek bolje pobrinula ljudska kazna u obliku zatvora, kamenovanja, bičevanja, vješanja i strijeljanja. Mi ateisti često i meni samom izgledamo kao šupci koji s visine gledaju na vjernike, kao na neke debile s kojima ne možeš diskutirati bez podsmjeha koji sa poteškoćama susprežemo. Kao da te neko tjera na debatu sa djetetom od 5 godina, koje s uvjerenjem lupeta gluposti. Ali kako se oteti takvom stavu kada te počnu bombardovati blesavim tvrdnjama? Međutim, uvijek sam za raspakivanje svakog skupa ideja, te ocjenjivanje svake ideje pojedinačno, a svaka ideologija, uključujući sve religije, u sebi imaju mnoge dobre ideje, mudrosti, moralnosti. Takvim idejama želim dati dužno poštovanje i prihvatati ih, te sa osobom koja ih iznosi imati kvalitetan razgovor sa uvažavanjem, ali je to prokleto teško kada ti uz kvalitetnu mudrost složi u facu umobolnu priču koju je bilo teško progutati i prije 10 stoljeća. Jednom mi je frajer pokazao fotografiju Ćabe koju je uslikao dok je bio na Hadžu. Ćaba je na fotki izgledala blago iskrivljena, ko zna zbog kojeg optičkog efekta. Je li pomjerio kameru dok je slikao ili je softver aparata nešto zabrljao, nebitno. Elem, ovaj mumin je to protumačio kao talasanje Ćabe i kao dokaz božje intervencije. Šta li je to bog radio, izvodio šou i zatalasao ogromni kamen da zadivi hadžije? Inače, ovaj dotični hadžija je sasvim normalan, razuman, duhovit i logičan tip koji se bavi javnim poslom na odgovornoj funkciji. Ali, jebi ga kada uđe u priču o religiji, doslovan je i trabunja gluposti zbog kojih ga mentalno odmah etiketiraš kao tešku budalu. Razmislite o sljedećoj situaciji: kada bi neko duboko religioznoj osobi, ma kojoj religiji pripadala, počeo pričati priče koje su sličnog nivoa dokazanosti ili provjerljivosti, a fantastične su i natprirodne, drugim riječima kada bi toj osobi neko počeo propovijedati novu religiju sličnog profila sa mnogo natprirodnih i fantastičnih elemenata, kakve imaju važeće religije, ova naša osoba bi imali isti stav koji ja ovdje izražavam. Podsmjeh i nevjerica da u moderno vrijeme neko može gajiti takva vjerovanja. Upravo ovakve situacije često viđam. Religiozni ljudi se šprdaju sa novim vjerovanjima i sujevjerjima. Ljude koji ih iznose smatraju smiješnim budalama. Još jedna stvar koja mi ne ide u glavu je furka o ljubavi između boga i vjernika. Tvdnja je da je to najveća ljubav koja postoji i mnogi ljudi su uvjerili sebe da vole boga i da bog voli njih. Veću samoobmanu u životu nisam vidio. Tužno je i jadno kada dijete voli nasilnog roditelja koji ga često zlostavlja, ali bar je taj roditelj stvaran i prisutan. Mislim da je nemoguće oformiti nešto tako intimno kao ljubav prema nekome ko se nikada ne pojavljuje, s kojim nisi progovorio ni riječ. Dobro ti jesi progovorio, ali nisi dobio odgovor, nisi mu vidio izraz lica, nisi osjetio dodir ruke. OK možda si sve ovo i osjetio kroz halucinacije, ali većina ljudi ne tvrdi sa su imali direktan, lični kontakt sa bogom. Dakle, kakva ljubav, kako ste se na to uspjeli nafurati? Da mi se sada prikladno dokaže postojanje boga, ono kako ga skripte prikazuju kao svemoćnog stvaratelja i kontrolera, ja bih se našao u gadnoj neprilici, jer bih tada krivicu za sva sranja svalio na njega i prirodno bih osjećao veliko neprijateljstvo prema gospodinu, a on zna sve što osjećam i mislim. Ne mogu se ni pretvarati i sakriti svoja osjećanja kao što sam mogao sa nekim šefovima u svojoj karijeri. Jasna vam je moja nevolja u tom slučaju. Eto, krenuo sam da malo opravdam religiju, a onda se ovo izdanje pretvori u teški traktat u suprotnom smjeru. Zato se pod hitno ukidam.

To je kao... moje mišljenje čovječe.
http://srebrnidelfin2.blogger.ba
14/10/2016 02:05