beats by dre cheap

Policija - šmolicija

Dešavalo mi se u životu da budem žrtva kriminala. Obijano mi je auto više puta, provaljivano mi je u stan nekoliko puta, a dok sam bio mlađi jalija mi je znala oteti novac i još sam bogami par puta od jalije znao štos u glavu dobiti onako usput, nekada i nevezano za pljačku - jalijaši su osobenjaci, neko im se ponekad jednostavno ne sviđa i mora dobiti dozu degeneka. Nije sve to meni upropastilo život jer mi se nisu dešavale pretjerano dramatične stvari. Nikada nisam pretrpio preteške povrede niti mi je nanesena materijalna šteta koja bi me bacila na prosjački štap, ali nisu mi prijale sve te epizode. Međutim, ono što se nikada nije desilo je da sam dobio zaštitu države, tačnije policije. Svaki taj zločin su oni uredno evidentirali, isljeđivali mene kao da sam ja počinitelj, oduzimali mi vrijeme, ponekad i više sati, kao onomad kada su inspektori vršili uviđaj u stanu koji sam zatekao k'o u filmu – sve ispreturano i popuhano sve od vrijednosti što su lopovi uspjeli pronaći. Umjesto da očistimo i pospremimo stan, mi smo morali 2 i po sata gledati kako nekakav masni zalizani inspektor šatro uzima otiske prstiju i još više mi prlja stan. Ni jedan jedini put policija nije pronašla kriminalce, niti mi je vratila ukradenu imovinu. Ama baš nikada u životu nisam osjetio nikakvu korist od policije, nikada nisam osjetio sigurnost usljed kontakta s njima. Lažem, jednom se desilo, samo jednom da sam ih nazvao u 3 sata poslije pola noći da se požalim na buku iz kafane u susjedstvu i aleluja došli su i riješili problem. Izuzev toga, od policije sam dobijao samo kazne i nelagodu. Kazne su uvijek bivale saobraćajne i nisam ih se mnogo naplaćao jer ne budalešem po cesti, ali ono što jesam plaćao je često bilo smiješno – npr. vozim 70 gdje je ograničenje 60. Zašto mjaučem kada ništa posebno nemam za prijaviti? Šta sam to novo i zanimljivo objavio? Ko to još nije upoznat ili kivan na policiju? Ovo pišem zbog nečega što se danas desilo i što je bez sumnje vrhunac moje karijere u odnosima s policijom. Naime, ukraden mi je telefon i protiv zdravog razuma i boljeg rasuđivanja odem ja u stanicu policije da to prijavim, znajući da policija ako hoće može pronaći telefon. Isto tako sam znao da policija to vjerovatno neće htjeti. Naravno, policija je odlučila da neće otvarati istragu jer moj telefon nije bio dovoljno skupocijen. Posrala se na moje vrijeme i strpljenje koje sam uložio da dam izjavu. Još uvijek ništa čudno i nepoznato na čitate. E pa sada dolazi klimaks... Izađem ja iz stanice policije žderući sebi džigericu što sam se uopšte prihvatio projekta traženja policijske pomoći. I tako zaokupljen ukusom moje mi krvi i jetre pretrčim ulicu na crvenom svjetlu i pravo u zagrljaj simpatičnog policajca koji mi nemilosrdno spraši kaznicu. Kada kažem simpatičan, mislim izuzetno antipatičan do odvratan. Pokušao sam apelirati na njegovo razumijevanje objašnjavajući da sam upravo izašao iz stanice i zašto, te da sam nervno rastrojen. Ma kakvi, piše dalje kaznu sa apetitom, masno se oblizujući i pri tome izbacuje pedagoške umotvorine za koje mu odmah treba prepisati lobotomiju. Dakle, dva puta sam danas opljačkan, ali avaj, jednom od strane policije. Legalisti će reći da to što sam platio kaznu i dodatno finansijski oštećen ne znači da me je policija opljačkala i da su propisi dones... a ja ću legalistima reći da ne serendaju. Pitam ja drota mrguda dok je pisao kaznu – Koliko košta ova kazna? – On se nasmije osmjehom koji bi bolje pristajao hijeni koja gleda smrtnog neprijatelja dok ga guta živo blato. Postoji neki otrov u ovom čovjeku. Pitam ga – Zašto se smijete, šta sam to smiješno pitao? – Odgovor koji sam dobio je u najmanju ruku debilan. Ne mogu to ponoviti jer je to bilo potpuno nekoherentno trabunjanje, nešto kao – Svi to pitaju (šta će drugo pitati?), a bilo bi bolje da sjednu s porodicom... (šta ovaj priča?) i truć truć... – Valjda sam ga malo iznenadio sa ovim zadnjim pitanjem. Elem, kazna je 50 KM, ali imam popust od 50% ako uplatim u roku od 8 dana. Uplatio sam odmah, šta da radim. Neću ručati 5 dana. Šalim se... a možda i ne bi bilo loše da malo smršam. Hm! I dalje nisam ništa posebno opisao, ali meni je ovo tako ružno sjelo na drob jer predstavlja kulminaciju dugogodišnjeg nezadovoljstva policijom. Ponekad ih vidim kao veće neprijatelje od kriminalaca, valjda zato što ih gledam dok me pljačkaju sa pozicije moći, a lažu da me štite. Prljavi izdajnici! Ljudi uvijek više mrze izdajnike od neprijatelja. Najtužnije je što policija čitajući ovo neće reagirati poboljšanjem svog rada, već upravo obratno. Sreća pa niko iz policije ovo i neće čitati.

To je kao... moje mišljenje čovječe.
http://srebrnidelfin2.blogger.ba
26/12/2016 17:55