beats by dre cheap

Promišljenost

To zvuči kao dobra riječ. Ima dobro značenje, to je nešto poželjno, što svaki čovjek treba posjedovati. To znači da govoriš i djeluješ nakon što si se informisao o pitanju sa kojim se suočavaš, zatim si odmjerio koje od tih informacija su vjerodostojne, te na osnovu takvih informacija donosiš odluku šta reći ili učiniti, što znači da ćeš učiniti ili reći najbolju moguću stvar. Nezgodno je to što kada izvedeš propisno istraživanje i provedeš odgovarajuću analizu, te doneseš odluku, za riječi i djela je kasno. Ne uvijek, ali zna se desiti više puta nego što bi promišljen čovjek želio. U takvim situacijama promišljenost možeš izjednačiti sa paralizom. U takvim situacijama je potrebna odlučnost i brza akcija. Sada imaš novi problem – brza akcija bez podrobnog promišljanja donosi greške. Ne uvijek, ali daleko češće nego što bi promišljen čovjek želio. Čovjek od brze akcije se neće mnogo uzrujavati zbog greške. Kad bi se uzrujavao brzo bi prestao biti čovjek od akcije.
Pa šta ćemo onda? Promišljat ćemo kad je moguće, a kad nije idemo odmah u akciju. Sada dolazimo do nekih dubljih i bitnijih razlika među ljudima – moralnih. Koliko god bio promišljen ili čovjek od akcije, postoje stvari koje bi i koje nikako ne bi radio. Morali bismo uspostaviti moralne standarde i dogovoriti se šta to nijedan čovjek ne bi trebao raditi... ili govoriti? Dobro, za djela smo dogovorili neke stvari, imamo zakone koji zabranjuju i kažnjavaju kršenja, ali šta ćemo za one koji kriju svoja djela, neće da ih priznaju? Šta je sa riječima, da li sloboda govora treba biti neograničena? Riječi imaju utjecaj na ljudske života, nekada veći nego pojedinačna djela, jer riječi mogu uzrokovati lavinu djela. Ali, kako ograničiti slobodu govora i ko će to napraviti, ko je adekvatno kvalifikovan? Bolje je ništa ne raditi i prihvatiti rizike slobode govora. Sa slobodom djelovanja je situacija ipak nešto drugačija. Značajna je razlika između sljedeće dvije situacije:
1. Naljutim se na svog direktora i rascijepim mu glavu sjekirom.
2. Naljutim se na svog direktora i u okviru trača sa ostalim kolegama ustvrdim da mu treba raskoliti glavu sjekirom.
Možda će neko ozbiljno shvatiti moje riječi i veličinu mog uma koji je uspio doseći jednu ovako fundamentalnu istinu, te odlučiti da moje riječi treba pod hitno implementirati, premda je to malo vjerovatno, ali ovaj rizik moramo prihvatiti kao cijenu slobode govora. Ako direktora pronađu sa drškom sjekire među očima, neka mene odmah uzmu kao prvog osumnjičenog s obzirom da sam iznio ideju i imao motiv, a ako se pokaže da sam nedužan, bar sam platio za svoje riječi kroz neugodnosti istrage i policijskog ispitivanja. Ne brinite direktori, protivim se svakom nasilju, a još sam trenutačno nezaposlen, pa bih objeručke prigrlio bilo kakvog direktora i ne bih prema njemu gajio nikakav animozitet.
Budimo dakle promišljeni kada god možemo. Ne trabunjajmo i ne hvatajmo se sjekire bespotrebno, ili ću vam svIMA GLAVU RASCOPATI TOMAHAVKOM!!!

To je kao... moje mišljenje čovječe.
http://srebrnidelfin2.blogger.ba
20/10/2017 10:07