beats by dre cheap

PreDvid

Ostvarila mi se želja. Volšebno sam se obreo 1000 godina u budućnosti, u Sarajevu u kojem su živjeli ljudi... unaprijeđeni. Fizički i mentalno su bili superiorni meni. Telepatski su komunicirali. Telepatija zapravo nije nikakav problem. Sve što je potrebno jest u glavi imati odašiljač i prijemnik radio valova, ili bilo čega što se može brzo i nesmetano kretati kroz 'eter', da iskoristim ovaj već arhaični izraz koji još uvijek koriste u radio komunikaciji. Imali su više nivoa ove telepatske komunikacije. Mogli su se jedni drugim obraćati na način da u umu druge osobe proizvedu auditorne senzacije – da druga osoba čuje glas, a također su mogli komunicirati matematičkim i drugim konceptima. Ove druge oblike njihove komunikacije ne mogu ni početi razumijevati.
Sarajevo je izgledalo neprepoznatljivo. Znao sam da sam u Sarajevu jer su mi tako rekli, ali vizuelno ništa nisam raspoznavao. Trebevića nije bilo, a Jahorina i Bjelašnica su bile duplo više planine od onih koje sam ja poznavao. Ljepšu rijeku od Miljacke nikada nisam vidio. Na obalama predivno rastinje, voda, duboka i bistra, pitomo je tekla kroz korito koje je bilo prošarano predivnim malenim adama i stijenama, te više nije bilo onako monotono ravno i jednoobrazno. Grad je više ličio na nastambu nekakvih šumskih vilenjaka, prepun raznolikog drveća između kojeg su se uklapale zgrade. Arhitektura je također bila neprepoznatljiva. Više nije bilo glomaznih zgradurina sa par izuzetaka, svi objekti su bili zaobljeni, a svako malo bi pojedinačne građevine mijenjale oblik same od sebe. Grad je izgledao kao živo biće. Tu i tamo su se nalazile ogromne čistine sa sportskim terenima i dvoranama različitih vrsta. Ljudi su mogli dizati 300 kg kao što ja dižem 3 kg. Mogli su trčati brže od geparda i to satima. Satima se također mjerilo koliko mogu roniti. Rekord u skoku u vis je bio znatno veći od današnjeg rekorda u skoku s motkom i tako dalje, jasno vam je - svaki prosječni Mujo je bio standardni Hulk.
Intelektualno su također bili nevjerovatno napredni i moćni. Kvantnom mehanikom, relativnošću i teorijom struna su vladali kao što ja vladam tablicom množenja. Njihovi mozgovi su imali daleko veći kapacitet od mog, te su bili neuporedivo brži i tačniji. Imali su oni i neke neočekivane sposobnosti. Mogli su kroz oči vizuelno projecirati slike, prestali su kakiti i prditi – sve što bi pojeli je bilo iskorišteno u organizmu, više nije bilo ljudskog otpada. Mogli su popiti 20 piva bez povraćanja. Od toga su samo imali više energije. Organi su im značano izmijenjeni, a neki su potpuno i nestali da bi ih zamijenili mnogo bolji i efikasniji. Nisam zagledao da li su i dalje imali šupak i genitalije. Vanjski izgled im je i dalje ostao prilično nepromijenjen, s tim da više nije bilo gojaznih, neuhranjenih ili osakaćenih. Svi su izgledali kao olimpijci. Odjeća im je bila ... čudna, koga je briga za odjeću. Šta sam se uhvatio opisivanja k'o da pišem roman?
Pri svemu ovome su uspjeli zadržati neki stepen individualnosti i jedinstvenosti pojedinačnih osoba. Primjenom raznih ograničenja u komunikaciji i interakciji, spriječili su stapanje čitavog ljudskog roda u jedan univerzalni um i pretvaranje u mravinjak. I dalje je bilo moguće da Mujo voli džez, a Suljo klasiku, baš kao što je to slučaj danas, je li tako, tako je.
Šta su radili po čitav dan? Igrali su igre, razne igre, sportske, društvene, naučne. Sa izuzetkom sportova, većinu tih njihovih igara nikako nisam kontao, a uglavnom su se odvijale u njihovim umovima. Igre su im bile glavna zanimacija, jer sve poslove koje je trebalo obavljati, obavljale su mašine ili bi ih ljudi pozavršavali u nekoliko minuta, tako da im to uopšte nije oduzimalo nikakvo značajno vrijeme. Oni sa odgovarajućim sklonostima su se bavili naukom. Glavna teme bila su međuzvjezdana putovanja i naseljavanje drugih planeta. Zakone prirode su savršeno savladali i nisu se mnogo zamarali smislom i porijeklom postojanja. Time se su bavili samo najveći ekscentrici. Sunčev sistem je već bio u velikoj mjeri naseljen, ali Sunčev sistem su već posmatrali kao šupu iz koje se treba što prije proširiti dalje. Naučnici su se i dalje bavili fizikom i matematikom, ali njihove teme nisu bile ništa što bih ja mogao prepoznati ili razumjeti. Nisu mnogo razgovarali. Većina komunikacije se odvijala telepatski i progovarali bi ponekad, čini se iz čiste nostalgije.
I dođem ti tako među njih ja, razrogačenih očiju i razjapljenih čeljusti. Oduševljen, ali i zastrašen. Kako sam se tu našao? Voljom autora. Zaželio sam to i eto me. Hodam ja, ljudi me susreću. Neki me čudno gledaju. Pokušavaju da telepatski komuniciraju sa mnom, ali vide da ne ide. Kontaju da mi se nije pokvario sistem za komunikaciju, ali takvih bolesti nisu imali već 500 godina. Prebaci se prvi na glasovnu komunikaciju: - Tru nu due, pajiana fanado? – čini mi se da me tako nešto upita. Odmahujem glavom i širim ruke u nerazumijevanju.
- Manja ranga nisa ketia. – ovo je već bilo melodično, skoro otpjevano, ali ništa manje nerazumljivo za mene.
- Ne razumijem. – nemoćno odgovaram.
- Odakle ti?! – odjednom reče na moje veliko olakšanje.
- Uh, dobro je. – odahnuh. – Ja sam iz 2018. godine. Došao sam da vidim kako vam je i kakvi ste k'o ljudi. –
- Zanimljivo, putnik kroz vrijeme. Ostaješ li? – upita me.
- Sumnjam. Ostao bih malo da razgledam i onda bih nazad. Ne mogu se ja ovdje uklopiti nikako. – odgovorim. – Da li bi mi neko mogao biti vodič? -
- Kako da ne, evo ja ću. – reče kralj i provoda me svuda, pokaza mi čudesa budućnosti. Objasnio mi je ovako priprostom, koliko je mogao kakvi su oni, šta kontaju, šta rade i šta ima.
Vratio sam se sada nezabrinut za ljudski rod. Sve što nas muči za mene više nije nikakva bojazan jer znam da će sve biti Ou Kej.

To je kao... moje mišljenje čovječe.
http://srebrnidelfin2.blogger.ba
23/03/2018 14:44