beats by dre cheap

Abortus

U ovoj zemlji abortus je legalan i može se izvesti u prilično sigurnim i pristojnim prostorima, a doktori koji vrše taj zahvat su prilično stručni i pouzdani. Dakle, nema mnogo problema po tom pitanju. Ne znam da li neke sile već rade u tajnosti, ili otvoreno, da obore abortus u ovoj zemlji i da ga stave van zakona. Nadam se da to nije slučaj.
Kada sperma uđe u žensko tijelo, te kada uspije izvršiti prodor u jajnu ćeliju, abortus je jedino rješenje koje na raspolaganju ima žena koja ne želi roditi dijete konkretnog davaoca sperme. Dakle, govorim o situaciji kada par ne pokušava začeti dijete. Postoji nekoliko načina kako je u takvoj situaciji ova sperma završila u ženi: previdom, greškom, nasiljem, ili kao rezultat tehničkih problema – pucanje kondoma ili zatajenje drugih kontracepcijskih sredstava. U tom slučaju, u ženi počinje da raste parazit, koji joj ne mora neizostavno uništiti život, ali je svejedno neželjen. Abortus je efikasno i sigurno rješenje za ženu, kada je legalan i uređen, a čisti horor i rizik, kada je nelegalan i neuređen. Znamo da je to rješenje i za muškarca, naravno. Neću ovdje razmatrati silovatelje, izuzev da kažem kako ih treba odvesti na neku divnu ergelu, sa sjajnim čistokrvnim atovima, i raščetvoriti. Neću ni trošiti mnogo riječi na šupke, koje lagano zaboli i koji su samo gledali kako da ga kvalitetno zabiju, ni na slabiće, za čije delikatne živce je problem pretežak i koji će uteći od odgovornosti i napustiti djevojku, ženu u takvoj nevolji. Ne bih takve obavezno vodio na ergelu, ali energično šibanje ne bi izostalo. Međutim, postoje muškarci koji ne bježe od odgovornosti, a svjesni su koliko dublje je žena potonula u čabar u kojem su se oboje našli, jebi ga, u njoj raste mali parazit i iz nje ga treba strugati. Takvi muškarci će zagristi isti metak i učiniti sve što je potrebno da čitav postupak bude što manje traumatičan. Nećemo se zavaravati, abortus je traumatičan postupak za ženu, tu nema nikakve sumnje, ali zar ga trebati činiti još traumatičnijim javnim osudama i stigmatizacijom, ili gluho bilo stavljanjem van zakona.
Ogroman je raspon situacija koje uključuju neželjenu trudnoću, a ponekad je samo jedna osoba ne želi, obično muškarac. Ponekad oboje imaju podjednako pravo na donošenje odluke o abortusu ili zadržavanju djeteta, naprimjer kada se radi o bračnom paru koji možda već ima jedno ili više djece i koji na neki način predstavljaju jedno biće, no i tada bih prevagu dao ženi, pogotovo ako ne želi rađati. U skoro svim ostalim slučajevima, žena je ta koja ima suvereno pravo na donošenje odluke o vlastitom životu i tijelu, a svi ostali imaju samo savjetodavnu ulogu. Ponovo, ženin suverenitet je snažniji ako ne želi imati dijete. Nekako mi je to bitno za naglasiti. Mogu dozvoliti da se muškarac usprotivi ako žena želi roditi dijete, a on to ne želi. Ne bih mu dao nikakav autoritet niti pravo veta, ali bih mu dao neko pravo glasa. Međutim, ako žena odlučno i sigurno ne želi dijete sa dotičnim prijanom, ni njemu niti nikome na cijelom svijetu ne bih dozvolio ni da glasa pusti, izuzev u znak podrške. E sad, ljudi prave greške, možda će se na abortusu nešto zakomplicirati, možda će doći do krvarenja, neki rizik uvijek postoji. Možda će kao rezultat žena izgubiti sposobnost za zanese kada to bude željela. Možda bi rodila fantastično ljudsko biće koje bi obogatilo svijet i učinilo ga boljim mjestom. Možda će nju samu majčinstvo učiniti boljom osobom. Mnogo je tih možda, ali bez obzira na sve to, pravo na upravljanje vlastitim bićem je iznad svega, a isti broj tih možda može ići i u drugom smjeru. Ako djevojka pak ne želi odlučivati i delegira sav autoritet za donošenje odluke na roditelje naprimjer, i to je u redu, ovo su teške odluke i nije svako spreman i sposoban donositi ih, a roditelji su često najbolji izbor, premda su ponekad i najgori, ima ih svakakvih. Bitno je samo da ako se donese odluka o abortusu, društvo mora osigurati, na prvom mjestu, da se takva odluka može donijeti, zatim da će se abortus izvršiti u najboljim mogućim uvjetima, sa najnižim nivoom stresa za ženu.
Već sam drugdje u ovom blogu razmatrao razloge zašto se društvo tako snažno protivi abortusu (http://srebrnidelfin2.blogger.ba/arhiva/2018/04/11/4095585). U Irskoj je abortus ilegalan, a u Americi se Moć svim silama bori da ga ilegalizira. Ovo ne može postići bez hipokrizije koje mnogi nisu ni svjesni, a meni tako bolno bode oči. Tako se šicaju floskulama o zaštiti života, o abortusu kao ubistvu i sličnim pravedničkim bombama. Nažalost, mnogi od ovih urlatora su zapravo najmanje zabrinuti za život i ne bi ni prstom mrdnuli da pomognu novoj majci i njenoj bebi nakon što se rodi, njihovi životi sada mogu slobodno niz oluk, pravo u kanalizaciju što se tiče ovih zaštitnika života, no oni uglavnom ne vide ovo svoje licemjerje. Tu se uglavnom koristi religija, nesretnica zlostavljana i zloupotrebljavana, koja im odlično služi kao fantastična izolacija od bilo kakvog razmišljanja i uvida. Osjećaju božanski poziv koji im kaže da, umjesto da gledaju svoja posla, moraju sprječavati abortus i zaštititi život, ali kada se rodi izgleda da od tog trenutka dalju odgovornost za brigu o životu Bog dodjeljuje nekom drugom, nekom gadnom zabušantu koji nikako da se pojavi na poslu. Život ulazi u zonu tuđeg problema.
Još jedna stvar, u pogledu tvrdnje da je abortus ubistvo. To je tačno, abortus jeste ubistvo, ali postoje različite vrste ubistva. Abortus u prva dva mjeseca (neki bi rekli i tri, ali bit ću konzervativan) je ubistvo kao što je ubistvo ubrati cvijet, zgaziti travu ili podšišati živicu. Ubija se nakupina ćelija koja se još uvijek ne može nazvati ljudskim bićem, nema razvijen nervni sistem i nije sposobna da pati. Jedino što pati u tome jeste žena koja je odlučila abortirati, a šupci je onda još nazovu ubicom. Govnari! Abortus u kasnijim stadijima trudnoće, naročito u zadnjem tromjesečju već predstavlja ozbiljan problem i zabranio bih ga, kao što i jeste zabranjeno i kod nas, jer tada već imamo oformljenu bebu. To je beba i ne možeš tek tako ubiti bebu. Žao mi je ako si se predomislila, nema nazad. Rađaj, ninaj, doji, pitaj, školuj. Postoje granice dokle je na prvom mjestu šta će s tobom biti na ovom svijetu. Sada si na drugom mjestu. Prihvati to što prije.

To je kao... moje mišljenje čovječe.
http://srebrnidelfin2.blogger.ba
01/10/2018 22:59